Marketing
...novo vrime...
Na grebenu uz morsku obalu šušti neko novo vrime, neograničeno i još neotkriveno. Nameću se neka nova pravila, ubrzani ritam svita od kojeg se čak i gušiš. Kažu mlad si, i živiš u nekom svom svitu; radi čega kada samo spoznaješ samog sebe i svoje mogućnosti u zagađenom zraku. Zagađen od tolikog egoizma i neobzirnosti. Crnilo misli ispod svog zvjezdanog neba koje ti diktira sutrašnjicu, koje možda i nema. Suicid mladih koji još nisu okusili ono pravo, ono što i smatramo životom. Potrebna je čak i patnja nakon prve preboljene ljubavi, ona svađa s roditeljima pri prvom izlasku. Mladi koji žele prebrzo odrasti, i roditelji koji se odnose kao mnogo sabraniji, a neznaju smanjiti razliku među shvaćanjima i naposljetku godinama. Godine ne bi tila spominjat jer one nisu i mjerilo, ali se nameću kao odgovor. Često su pitanja dublja od odgovora... pitanja koliko zapravo smo mi mladi, i koliko nas zapravo treba uputiti. Za života vječni smo učenici, ne samo uz srednjoškolsko obrazovanje, već učenici osobnosti i čovjekove nutrine. Učim i to jesam, da budem nasmijana svakim novim danom, da pogledam na probleme iz različite perspektive i da se prije važne odluke saberem mislima i činjenicama. I kako to nema ga, od danas do sutra... a bio je tako dobar učenik tako miran. To nam se bliži novo vrime. Iako idealizirano zvuči na morskom grebenu ali taj val nerazumnosti kida i briše za sobom stare navike od kojih smo tako zavisni, i zato... i zato ne čekam sutra da pokažem koliko mi je stalo do života, prijatelja, te jednog smišnog dečka.hhh...
Post je objavljen 22.03.2008. u 11:02 sati.