Miris alandske zime
… 'Ja ne znam i ne razumijem zbog čega ste se ovaj put porječkali, no, On je tvrdoglavo odbio da ukine zabranu Tvojeg prijelaza preko Armaghedonhe. Pokušali su Ga na to nagovoriti i sami Vitezovi vjetra, ali je na njih toliko bjesnio i urlao da su napokon odustali od toga. On i Njegova tvrdoglavost, taj Njegov divlji ponos, jedina su zapreka koju moramo savladati pod svaku cijenu.' – objašnjavala je Shenha. 'Ja sam kriva. Sama sam Ga otjerala svojim nepromišljenim potezima, uvrijedila sam Ga i otjerala Ga iz svojih odaja.' – tiho je priznala Sonsyreya. 'Neka Ti vile Charysmhe budu u pomoći sestrice! Tvoja nepromišljenost i ta tvoja brzopletost napokon su ti došle na naplatu. Koliko sam te samo puta upozoravala da se s njim ne poigravaš na taj način. Ne razumijem zašto si ga željela učiniti ljubomornim, pa svi znaju da ti je taj dječak naklonjen. Nemaš Njegove oznake koje si Mu glupo i nepromišljeno vratila. Kako sada misliš prijeći Armaghedonhu, kako ćeš pronaći put do Asgrada? … Ptice i plahe šumske životinje bježat će od tebe, a divlje te zvijeri neće prepoznati u tim mračnim šumama … O, Boginjo blaga, zar te riječi nisi zapamtila, pa upravo su one zapisane u Hramu Sunca Velike piramide Drymha. Snjegovi s Wyghene sakrit će ti Zimski bedem i zamesti putove, a Njegovi te Alanđani neće propustiti kroz svoje guste redove.' – zabrinuto je pitala Antyopha svoju sestru. 'Sonsyreya je itekako potrebna tom našem 'tvrdoglavcu', a to su mi potvrdili i Njegovi najvjerniji pratitelji, ali ako su oni nemoćni, mi nismo! Mi smo ipak Amazonke i lijepo ćemo Ga nadmudriti. Učinit ćemo da se sretne sa Sonsyrey, a onda je sve na tebi djevojčice.' – riješena je u svom naumu bila Shenha, sestra Andraghonova. 'Samo da mi je prići blizu Njemu, već bih Ga znala smiriti, ali On se okružio svim silama ovoga svijeta da se to ne dogodi.' – žalosno izjavi Sonsyreya.
Daleko na sjeveru Alandije, u nepreglednim prostranstvima Sylenca, u najljepšim šumama srebrenog bora, najmračnijim šumama Mynechyza, još uvijek lutao je Andraghon praćen, ljubomorno i pozorno čuvan, od najstrašnijih ratnika koje je to Vrijeme zapamtilo. Veličanstvene vrhove ponosnog Wyghena polako su omatali tmasti oblaci u prve jesenske magle. Dugo toplo ljeto alandsko bilo je pri kraju i daleki sjever Alandije već se pripremao za oštru Alandsku zimu koja samo što nije stigla nad prostranstva Sylenca. Nekoliko pokušaja Shenhe i Antyope da urede susret Andraghona i Sonsyreye, doživjelo je pravi fijasko, no, 'prefrigane' princeze nisu odustajale od svog nauma. Sve je izgledalo da su zaigrale na posljednju kartu i to onu najjaču. Ostao im je samo stari, iskusan i lukav Panđa, pa su s njim i cijelo vrijeme bile u tajnim dogovorima. Jednog jutra iznenada Panđa priđe Shaganu i glasno, pred svim Vitezovima vjetra, Ga upita: 'Reci nam dječače naš! Reci nam napokon, što ćeš sam u tim divljim prostranstvima Sylenca? Zar Ti predivna princeza s Toplih mora više nije ni na kraj pameti?' Svi Vitezovi vjetra ostanu zatečeni i na trenutak zbunjeni ovim neočekivanim pitanjima najstarijeg među njima. Nad tišinu Sylenca nadvije se još tiša tišina. Ta moćna, snažna i najtiša tišina, tišina koja je odisala besprijekornom odanošću, nezapamćenom hrabrošću i nikad prije viđenom upornošću, doista je sada vrištala, a napetost se brzo širila zrakom. Onda, odjednom i neočekivano, nakon više mjeseci ozbiljnosti i mrzovolje, Andraghon se konačno glasno nasmije: 'Hej, dobri moj Panđo! Kao i uvijek do sada, zabrinut si za mene? Stari moj prijatelju, reci mi, reci mi što bih ja to trebao uraditi? Možda bih ja trebao tražiti oprost od nje nakon onoga što mi je napravila u gradu Drymhu?' 'Nije Ona Tebi ništa napravila bedasti dječače! Ti si sam kriv za njezino ponašanje. Ti si je izazvao, a Ona Ti je samo odgovorila. Daj sjeti se samo luke Altemyre! Onih tvojih bedastoća usred grada Drymha, Njoj ispred očiju motao si se oko Sonsynore, napio si se s onim blesavim Arghoryancem i raspetljao Ti se jezik, a mozak Ti je zablokirao. Ona Te je gledala zaljubljeno, a Ti si lupetao gluposti dok napokon nisi i prešao granice. Ja jesam star, ali nisam glup! Znam ja što treba izbjegavati kod žena. Ti pak si u trenucima kada je Ona pokazala malo ženske ljubomore, doista pretjerao. Kao i u bitkama, nikad me ne slušaš, uvijek juriš tamo gdje je najopasnije i da …' Sada se Andraghon sve više i sve glasnije počeo smijati dok konačno nije prekinuo Panđu: 'Aaa, ne! Ne, evo ga opet! Sada sam još i ja ispao glavni krivac, zar me nije ona …' Sada pak Panđa prekine Andraghona: 'Dječače, da me nisi više nikada prekinuo! Pet mjeseci skupljao sam snagu da Ti ovo bacim u lice, a sada kad sam konačno skupio snagu Ti me prekineš! Zar sam ja to zavrijedio od Tebe?' Sada se Andraghon uozbilji, položi prijateljski ruku na rame uznemirenog Panđe i mirno mu odgovori: 'Oprosti mi prijatelju stari! Molim te, oprosti mi, stvarno sam malo pretjerao! No, zar me nisi upravo ti naučio ovakvoj upornosti i ustrajnosti i što bih ja sada trebao? Zar da ja prvi popustim, to želiš?' 'Ne! Malo si previše nepopustljiv i grub prema našoj djevojčici s juga. Sakrio si se u šume Mynechyza, jer znaš da nas Ona ovdje ne bi nikada pronašla. Daj dječače, popusti samo malo. Evo, odvedi nas u Neberaskhu, ili nas povedi u divlju zemlju Tyx! Samo daj prijeđi napokon Armaghedonhu koju je jadni Paska po Tvojoj zapovjedi pretvorio u neprobojan zid. Dječače, meni za volju spusti se samo malo južno. Ništa drugo ne tražim od Tebe. Andraghon se opet stane smijati, a onda se iznenada okrene prema Amaksosu i zapovjedi mu: 'Amaksose odmah pozovi pukovnika Unakasa! Neka nas Krilati jahači čekaju kod Mynetona! Idemo onda malo u Zabranjenu dolinu gdje ćemo popiti jedan Nektar, a onda idemo na obale Mandraghonha!' …
Post je objavljen 22.03.2008. u 10:21 sati.