Eto, konačno, prilike da napišem pokušaj broj 2. Lenja sam buba, ali eto. Kiša je na prozorčiću i piše se. Kad i ako kiša prestane, trčat' će se.
Nekoliko fakata, barem dva:
- ovo pišem s lokacije na kojoj nema vodovoda (hidrofori i to) i to je oke. Nema vode, nema apartmana. Nema ruku, nema čokolade. Ma da, kad zrelije razmislim, čakovčane iz susjednog sela to nije zaustavilo… izgradiše poduzetnici dvije apartmanske zgrade. Čovjek se fascinira kad vidi da se sa samo dvije zgrade može unakaziti čitavo jedno selo…
- ovo pišem s lokacije, i to jest problem, na kojoj nema brzog interneta. I neće ga bit. Tehnologija narodu, ali samo ako tog naroda ima dovoljno da se previsoke cijene mogu umnožiti s dovoljnim brojem korisnika.
Doima se važnijim da se ne mo'š pokenjat' kad nema struje (hidrofor, rimembr?) nego li to da se ne isplati podizati niti jedan site na kojem ima više od tri slike no, stvarno, Internet mi više fali. I proizvodi više frustracija (kad se zadnji put surfali na ispod 50K?). Čini li se to normalnim?
Mislim, budimo realni, odavno smo se naviknuli da se na boduliji ne sade biljke koje tamo nisu bile prije nas. Opizdiš brdo maslina i voila! Lijepe, korisne, zdrave i nigdje im se ne žuri. Nema vode, ali nema ni nekog redovitog zalijevanja jerbo kad sunce grune, nema tog vodovoda koji biljke može spasiti od spržotine.
S druge strane, za Internet gliding imam vremena samo vikendom, kad sam ovdje. Preko tjedna, kad sam u gradu i na poslu, surfam smisleno. Poslijepodnevno (više večernje) slobodno vrijeme rezervirano je za pun klinac pametnijih stvari nego li je to ubijanje kičme daljim sjedenjem za računalom. Ovdje, uz jutarnju kavu ili uz bilokadnu kišu, međutim, silno mi treba brza veza. Još i kad/ako mi treba za bizmis-pos'o…
Sve HaTeu alternativne kombinacije nemaju nekog smisla kad nema tehnoloških predispozicija, isdn se ne čini dovoljnim pomakom jednom kad se privikneš na slobodu brzog kretanja… a HaTe… ha, HaTe nema interesa. Iz ove perspektive HaTeove adsl reklame izgledaju kao teško podjebavanje. I to je to. Nema povratka na otoke. Jerbo nisu komercijalni.
A jednom kad dođe voda, doći će prekoviše 'rvackog turizma – kičaste zgrade s gipsanim ogradama i roletama, s plastičnim magarcima i labudovima, s kričavo plavim fasadama u blijedo sivo-zelenom okolišu, s paljenjem vatre u vjetrovite dane na prostorima koji su zapaljiviji od benzina.
I zato sam vrlo nervozna kad je riječ o internetskim vezama; neće me bit' kao stanovnika otoka dok ne postane moguće da posao, a bogme i zabavu, obavljam na zadovoljavajući način: ŽELIM BRZI INTERNET!
I zato sam vrlo nervozna kad je riječ o vodovodu; neće me bit' kao stanovnika otoka jer je jako teško gledati kako prekrasna stara sela postaju 'rvacki folk-kič: NE ŽELIM VODOVOD!
Mir i dobro.
Post je objavljen 22.03.2008. u 10:16 sati.