Marketing
život je umjetnost, i živimo kao umjetnici. samo toga još nismo svjesni.
danas je prvi dan u proljeću, i ona uživa kao da je posljednji...
večer. tisuću uličnih lampi nad nama, a ja trčim uživajući u hladnom zraku. on me pokušava uhvatiti, ali ja kao mjehurić sapunice lebdim ispred njega.
pita me što mi je. odgovaram kratko da sam sretna. upita me zašto. trebam li razlog?
hodamo zagrljeni. "da nemaš uši smijala bi se oko glave". ponovno se zatrčim, ispuštam životni krik.
otkrivam si razloge, imam toliko toga ispred sebe, mogu si priuštiti lude šetnje, poljupce na kiši, sretni vrisak kada nikoga nema na cesti.
on mi se smije. tvrdim da ima najluđu curu na svijetu. "jej!"
nastavimo hodati, prvi put je moj ritam brži od njegovog. smijem se, ne smiješim, smijem.
želim stati ispred svjetionika no on mi ne dopušta. "rekla si da ne smijemo stati hodati."i jesam.
nastavljamo. zatrčim se prema parku i nakon dugo, dugo vremena sjedam na ljuljačku. zaljuljam se i zatvaram oči, puštam da me vlastiti pokreti miluju zrakom. uživam u tome na trenutak, pa se zaustavljam. opustim se u naručju ravnoteže.
on me ne pušta da se spuštam toboganom. tko zna zašto na kraju popušta...on želi ležati na toboganu, no ja ga odvlačim dalje. kajem li se sada zbog toga?
možda. napola.
smiješim se u iscrpljujućem umoru. mladost pruža toliko ruža u snenim danima punim zubatog ili žarkog sunca.
volim biti luda. oslobađa.
Post je objavljen 22.03.2008. u 09:59 sati.