Dan, pa još jedan.
Tražeći nešto više u njima; Nalazim;
teške vjetrove;
lepršavu dosadu;
ledene ruke;
vruću čeznju;
Dan, pa još jedan.
Prođoše i oni a ruke su mi još uvijek
hladne
Teško dišem i ljutim se
Bole me leđa;
Prolazim...
Udah, pa još jedan.
Čekaju me iza ugla
Trenutci samoće i borbe
Hirovi sreće i smijeha
Korak, pa još jedan.
Umorno i hladno ga činim
Nesigurno
U strahu
Bježim.
U dan, pa još jedan...
_______________________________
Mnogo me hladnih ruku hvata ovih dana. Mnoga pitanja i čežnje se javljau; iznova.
Mnogo toga što je trebalo davno nestati...
Mnogo toga što je nestalo, a trebalo ostati.
I da...teško dišem. Imam nekvih problema. I migrene...
Umišljam li?
Kažu da je čovjeku dovoljnja;
Misao da ga zaboli
Vjera da ga izlječi
Nada da ga izbavi
Namjera da nastavi
Tako rano umaram misli. Što će tek biti kasnije...kada odrastem.
Nisam li?
K vragu i pesticidi i tehnologija!
Tako rano nadam se svemu i ničemu.
Držim postojani smješak.
Još uvijek imam onaj crtež...
Post je objavljen 21.03.2008. u 23:27 sati.