
Ovim postom završavamo sadnju našeg zajedničkog blogo parka.
Nadam se da nisam nikoga zaboravila.... ali reklamacije primam naknadno.... ako sam nekoga slučajno isputila.
Hrast je izbor Žuboržene, Suncokretice male i mene...
Hrast je sveto keltsko drvo koje simbolizira istinu. Na deblima hrasta su rezbarili krug koji ga je trebalo štiti od udara groma. To je drvo predstavljao iskušenja u životu čovjeka, koja ga dovode do njegove biti. Vrata napravljena od hrastovine štitila su od ulaska zla u kuću.
Po keltskoj mitologiji hrast je prvo drvo na zemlji. Narodno vjerovanje kaže ako hrast prolista prije graba, bit će dobar urod te godine. Plodovi hrasta – žirevi, korišteni su za zaštitu od udara munje, pa ih se stavljalo na stubišta po kući.
Osobe rođene u znaku Hrasta su hrabre, odlučne i odgovorne. Lako privlače druge i inspiriraju ih. Ostaju mirne kad im se dogodi neki problem i koncentriraju se na njegovo rješavanje. Optimisti su i kažu istinu u svakoj situaciji, bez obzira kakve bile posljedice. No ponekad im nedostaje diskretnosti i vole poduzimati riskantne korake na financijskom planu.
Vole filozofirati i velikodušni su prijatelji, ali ponekad vole pretjerivati. Imaju istančan osjećaj za fair play. No kad se radi o pitanjima srca – mogu biti vrlo naivni kad nekome vjeruju. Veliku pozornost pridaju moralu, a za voljenu osobu često postavljaju visoke standarde koje je teško doseći.
Sveto drvo Druida. Kruna od hrastovog lišća davana je kao nagrada za spasenje tuđeg života i za pobjedu na Pitijskim igrama. Hebreji su ga smatrali božanskom prisutnošću na zemlji i zavjetnim drvetom, a kršćanske tradicije smatraju da je hrast simbol Isusa Krista kao snage u nevolji i kreposti u vjeri i vrlini. Zbog veličanstvenog izgleda, hrast oduvijek pobuđivalo strahopoštovanje, smatran je svetim drvetom u mnogim mitologijama, simbolizira dugovječnost, čvrstoću, moć i grandioznost i u duhovnom i u materijalnom smislu. Oboriti zdrav hrast vjerovalo se da donosi nesreću. Tko želi da osnaži svoju vitalnu energiju dovoljno je da zagrli hrastovo drvo. Vjeruje se da u šupljim hrastovim stablima svoj dom savijaju patuljci i vile, a to je navodno i najomiljenije sklonište vilinske nimfe Dryade, koja u hrastu spravlja ljubavne čarolije.
Još je aktuelno vjerovanje da u maju/svibnju, između Velike i Male Gospe, treba sakupljati hrastovo lišće koje navodno pruža zaštitu od svih nevolja, a imela (Viscum album) koja raste na hrastu koristi se u narodnoj medicini, jer navodno spriječava epilepsiju. Čaj od 15 grama hrastove imele s četiri litra vina kuhanog 10 minuta, navidno liječi živčanu rastrojenost, kronične grčeve i uzetost, a svježe hrastovo lišće oslobađa od zlih čina.
Odvar mlade hrastove kore (40 grama na četvrt litra vode pola sata kuhati) koristi se za grgotanje kod upale grla, oteklih vratnih žlijezda i protiv promuklosti i gušavosti, a kafa od hrastovog žira navodno je lijek za malokrvnost, malaksalost,, nervozu, besanicu, kostobolju, rahitis, umnu rastrojenost, protiv guka (škrofula) i curenja iz ušiju. Nošenjem hrastovog lista u šeširu, navodno se spriječavalo izbijanje žuljeva na nogama i anuliranje umora prilikom dugi pješaćenja. Sanjati hrast zelen i velik – sretan i dug život; posjeći hrast u snu – neuspjeh; hrastova šuma – iznenadna dobit, bogatstvo, blagostanje...
Zeusovo najdraže drvo bio je hrast, simbol snage.
Biljka koje je bila bliska svim Indoeuropljanima, pa tako i Slavenima, je svakako Zeusov i Perunov simbol - hrast. Konstantin VII Porfirogenet kaže da su Slaveni kod Dnjepra poštovali sveti hrast kojem su žrtvovali pijetlove, kokoši, kruh i meso. U nekim bugarskim selima hrast je zamjenjivao crkvu. Takav jedan hrast spominje se u Carevu selu u Makedoniji, gdje se na Đurđevdan obredno klao pijetao ili ovan.
PRIČA O JEDNOM HRASTU
glazba & stihovi: Mario Vestić
PATRIA
PRID MOJOM KUĆOM STARI HRAST
JOŠ GA JE PRADJED SADIO
DJED MU JE GRANE VEZAO
POD NJIM SE DADO IGRAO
POD NJM SAM DJEDOVE PRIČE SLUŠAO
ŠAŠEVE POD NJM PALIO
ON ME JE HLADOM GRLIO
POD NJIM SAM ZORE ČEKAO
POD NJM SU NEKAD PJEVALI
ŠOKAČKI, BIJELI SVATOVI
TIHO SU POD NJM NJIŠTALI
UMORNI NAŠI DORATI
SAD SU MU GRANE UVELE
VALJDA GA ŽIVOT NAPUŠTA
SAMO NA JEDNOJ LISTA JOŠ
K’O NEKA ŽELJA POSLJEDNJA
LJUDI MI KAŽU, SJECI GA
VIDIŠ DA DUŠU DAJE BOGU
I ZNAM SVAK’ BI TO UČINIO
ALI JA TO NE MOGU
JER KAD MI HRASTA NE BUDE
GDJE ĆE SE TUGE MOJE SKRITI
KAD SA NJM UMRE SJEĆANJE
MOŽDA NI MENE NEĆE BITI
Post je objavljen 21.03.2008. u 23:27 sati.