Hesse je napisao:'Samoća je put koji te vodi do samoga sebe'
Danas sam odlučila biti usamljena(tragati),spajati komadiće svoje prošlosti i sadašnjosti,dopustila sam mašti i sklopljenim očima da me uspavaju.
Sada bih trebala započeti rečenicom:'sanjala sam...........' ;ali nisam ništa sanjala niti sam ,skrivena i začahurena' u snu pronašla odgovor na neka pitanja.I onda sam shvatila da budna,ali u punom smislu te riječi 'budna' trebam tražiti odgovore.Širom sam otvorila oči,ne pronalazeći ovaj put izliku da ih sklopim,jer često su mi u oči upadali kamenčići kolebanja i onda bi suze zamaglile moj realan pogled na svijet.Uzela sam 'put pod noge' i krenula.Hodala sam po svim mjestašcima za koje nitko ne zna,po ulicama odrastanja,po putevima srca,putevima tajni.Slijedila sam miris djetinjstva,bio je tako snažan i lijep-kao miris majčina kruha i poznat kao majčin zagrljaj utjehe.
Zadržala sam se u majčinu naručju čekajući zadnju opomenu da trebam krenuti dalje,tražiti...Srce mi je zatreperilo kada sam se podsjećala na djetinjstvo,na sretno djetinjstvo,imala sam sve što je čovjeku potrebno:ljubav,slobodu i zrak.
Imala sam prvu ljubav.Imala sam prijatelje što ostaju zauvijek.Imala sam obitelj-riječi nisu dovoljne ni dostojne da bi mogle opisati sve one riječi šta bih mogla reći za obitelj,možda samo:HVALA OČE,MAJKO,BRAĆO.Moje putovanje je završilo(zasad),uz nadu da će ih biti još mnogo,lijepo je vratiti se u majčino naručje.Lijepo je vratiti se u zagrljaj prve ljubavi.Samoća me dovela ka cilju,sebi samoj.Uspjela sam se pronaći u gužvi i vrevi ovoga svijeta,a još jučer kamenčići u oku spriječavali su me u mom pothvatu.Dovoljno je imati vjeru i ponekad biti usamljen,jer onomu koji plače-svi anđeli su naklonjeni.Onda je lako pronaći onaj najteži put kojim moraš krenuti-put k sebi.Toliko za sada.Rainbowdwel
Post je objavljen 21.03.2008. u 22:40 sati.