Slama i
Samostanske sobe
Staje
Divljih konja što ih jašu
Sunčana jutra i
Noći s kišom i ledom i
Tupa bol, nedostatak osjećaja za percepciju
Neonski zelenih tunela
Uspavanki iz djetinjstva što su donosile
San.
Četiri teblete i čaj protiv
Bolova i napadaja emocija.
Ne mogu zaspati
Rasječenih usana i pretučena tijela
Modrih mrlja.
A nema nikoga i telefon mi šuti a
Želim da pjeva, da ne moram
Govoriti, nemam snage, i prsti mi se trzaju i
Dršću dok svi piju
Prokletu vodku i
Vino i pivo i jeger i brendi i
Bojaju uskršnja jaja.
Poklonjen prsten moru danas jer mi obeća
Uvijek sjaj spreman za mene
I zapečati valom svaku
Riječ.
Post je objavljen 21.03.2008. u 22:09 sati.