pa vrijeme je da napišem novi post ali fakat neznam o čem da pišem....pa evo škola je napokon gotova, više nema muke....Još samo 3 mjeseca i opraštam se zuvijek od ovog razreda, od svih frendova, od profesora, od ove škole....neznam ni sama kakav mi je stav o svemu tome..jesam li tužna, sretna ili bijesna..jedino znam da mi doista nije drago što se svi rastajemo, baš sad kada smo si svi dobri, kada nema više tolko svađa, kada svatko može sa svakim izać van i popričat...baš sad mi odlazimo...dali je to fer?...ko zna dali ćemo se još uvijek viđat, izlazit, pričat i smijat se glupostima, zajebavat i razgovarat o tome kako nas ništa neće rastavit.....pola nas će se razbježat na razne strane zagreba u potrazi za što "kul" školom dok će nekolicina nas ostat u samoboru...hoćemo li tada imat vremena jedni za druge ili ćemo samo potražit novo društvo i počet s njima gradit nove snove koje smo inače gradili zajedno....hoće li bilo tko od nas razmišljati o tome kako nam je bilo prije, kako smo funkcionirali, kako smo živjeli..hoćemo li se promjeniti..dali će netko nazvat nekoga, pitat ga hoće li izać van, hoće li probat barem na jedan sat sakupit staru ekipu i zajebavat se u stilu kako je to bilo prije..ili će za nas to biti prevelika žrtva, da odvojimo malo vremena za spomen na stara vremena, dali ćemo zaboraviti i graditi novi svijet sa posve novim ljudima, dali nas doista neće biti briga? sjećam se maturalca vjerovatno zadnjeg izleta gdje smo bili tako složni, sjećam se radosti, veselja ali isto tako se sjećam povratka...da je napetost i tuga harala našim mislima,da je tišina je vladala dok se tu i tamo zalomio koji osmijeh....Tada
smo si jedva rekli “bok”, kako li će tek bit na kraju 8 razreda...Hoćemo li si moći reći “zbogom”?!
Post je objavljen 21.03.2008. u 17:07 sati.