Čim smo se odlučili za iznajmljivanje kuće u Kabulu rečeno nam je da stranci moraju imati stražare. Većina stranaca je tako iznajmila naoružane stražare, a neki su išli tako daleko da imaju stražarsku postavu od 6 ljudi naoružanih do zuba. Nekima vrata čuvaju i bivše gurke, kao najpouzdaniji i najopasniji zaštitari.
Mi smo išli tako daleko da smo u želji da pomognemo siromašnim susjedima Afganistancima, odlučili zaposliti dvojicu susjeda da kod nas rade kao kućepazitelji. Glavna zaduženja su im, pored dovođenja kuhinje u pristojno stanje nakon mojih kulinarskih eksperimenata, održavanje dvorišta i otvaranje vrata, te održavanje dobrosusjedskih odnosa.
Iako nemaju oružje, i ne rade patrole oko nase kuće, mi ih nazivamo stražarima i prevoditeljima.
Amin je ozbiljan tridesetdvogodišnjak. Bivši policajac. Iz policije je otišao jer nije mogao podnijeti korumpirane kolege. Na policijsku akademiju prijavio se kao idealist, a otišao kako razočarani električar pun anegdota. Dok je radio na radaru skupa sa nekoliko pripadnika afganistanske vojske, njegove kolege su ukrale i prodale svu zalihu goriva koja je trebala pokretati radar. Kako bi sakrili svoje nedjelo, za radar su privezali magarca, te se radar ipak vrtio oko svoje osi. Amin se srami dok priča ovu priču. Nedugo nakon tog incidenta, napustio je posao i otvorio radnjicu u kojoj je prodavao žensku "second hand" odjeću. Tada se zaposlio kod nas. Amin svoj posao obavlja relativno savjesno.
Nas drugi stražar se zove Ehsan. On ima izmedju dvadeset dvije i dvadeset četiri godine. Ne želi znati točan broj. Afganistanci, a posebno Ehsan, vjeruju da će oni koji znaju točan broj svojih godina, te oni koji slave rođendane, živjeti kraće. Kažu da brojanje godina doziva smrt.
Osim što praznovjerno vjeruje u "dozivanje smrti", Ehsan se panično boji duhova. Džinova. Čim smo uselili u našu treću kuću je objavio da se u njoj krije džin, te da bi trebali razmišljati o novoj selidbi. On je vlastitim ušima čuo kako vrata škripe, cijevi huče a struja treperi bez ikakvog razloga. Čak se pokvario i televizor. Pokušali smo mu navesti logična objašnjenja, ali kvar televizora je bio previše. „Taj televizor je radio bez problema više od 20 godina, a pokvario se čim smo dosli u ovu kuću", objasnio nam je. Džinovi, osim što nastanjuju uklete kuće, kriju se i u mačkama. Njegov stric je jednom udario mačku. Tu istu noć, horda mačaka je došla pod stričev prozor. Mijaukale su tako stravičnim tonom, da je siroti Ehsanov stric umro od pretrpljenog straha. Zbog toga se Ehsan boji i mačaka.
Pored mačaka, Ehsan se boji i pasa. To mu stvara manje probleme s obzirom da u našem dvoristu obitava naš pas. Ukoliko je Luna pred vratima, Ehsan se boji ući u dvoriste.
Jedna od Ehsanovih dužnosti bila je i obilazak kuće jednom u tijeku noći. Tu dužnost je prestao obavljati nakon samo jedne noći u našoj službi. Naime, Ehsan se boji i mraka. Nije želio sam hodati po mraku, a nijedan od njegovih prijatelja nije pristao „stražariti s njim".
I paljenje agregata u podrumu kad poželimo malo struje Ehsan ne obavlja sam. Uvijek mu netko mora praviti društvo dok pokušava pokrenuti agregat, pa makar to bila i ja, osoba za čiju je sigurnost zadužen.
Nedavno je naš hrabri stražar izjavio da bi bilo dobro držati jedne ljestve na balkonu a druge na unutrašnjoj strani ograde, kako bismo, u slučaju provale, mogli lakše i neopaženo uteći. Čini mi se da je u prvom redu mislio o svome bijegu.
Naš Ehsan se nedavno i oženio. Zbog toga traži jos jedan posao. Većina Afganistanaca mora raditi više od jednog posla kako bi uspjeli prehraniti obitelj. Nedavno je Ehsan dobio poziv na razgovor za posao i to u istoj tvrtki u kojoj radi moj suprug.
Ehsan nam nije rekao novost osobno. Saznali smo sve od Amina. Sutradan u jutro, Ehsanu smo poželjeli sreću. Pitali smo ga za koji se posao prijavio, a on je odgovorio da ne zna. Pitali smo ga da li je spreman, a on je rekao da ne zna. Gledao je u pod. Mi smo otišli na posao.
Kada smo se vratili kući, tamo je bio Ehsan. Događalo se nesto čudnovato: Ehsan je radio. Dvorište je bilo čisto, prljavština pometena i pograbljana, stabljike ruža podrezane, suđe oprano, a inače veseli Ehsan je uporno izbjegavao gledati nas u oči.
Saznali smo da je namjeravao uteći ukoliko na razgovoru za posao ugleda mog supruga.
Ehsan se opet ustrašio.
Nacional: Pogledajte tekst i ovdje
Post je objavljen 21.03.2008. u 16:14 sati.