Nedavni tragični događaji na Ribnjaku a i recentno priznanje nezavisnosti Kosova podsjetili su me na davnu zimu 1991-1992 i jedan razgovor vođen na nekoj pijanki na dijelu Dugava poznatom i kao Krug.
Ratovi supkulturnih skupina nisu nepoznanica u Zagrebu, još u osamdesetima uredno se šoralo među kvartovima Novoga Zagreba, bilo je ekipa u kvartovima koje je trebalo izbjegavati. Znalo se otprilike kad se smije kuda ići navečer van, kad po nosu dobijaju šminkeri a kada pankeri, kada se tko kome osvećuje. U legendu ulaze šore sa pripadnicima već skoro nestale supkulturne skupine rockabillya, i njihovi pohodi na Kulušić i Kset.
I nikada, koliko se ja sjećam, nije bilo mrtvih. Ovo što se sada događa, zvuči zaista nevjerojatno i zastrašujuće.
Te zime ratovalo se po Hrvatskoj i glavnina šoračke ekipe bila je angažirana na bojištima, poglavito pripadnika BBB-a i ponekih skinsa (tada ih je bilo još vrlo malo). Jedan od kvartovskih momaka koji je brijao na skinheads furku mi je obrazlagao planove i programe svoje zajednice: Kad se ovaj ili onaj vrati sa fronte, onda ćemo šorati ove, one, ići čemo tamo i razbiti ovoga ili onoga. Tako je nekako zvučao njegov program. Također, objašnjavao mi je razlikovanje pripadnika različitih skupina putem različitih boja žniranaca (šuhpertli, naime):
- Ovi sa crnim žnirancima na martama, to su kreteni koji ništa ne kuže, ono, nemaju pojma kaj je kaj...
Tako nekako je zborio o crnopertlašima..
- Ove pankerčine sa crvenim žnirancima, e to su najveće pičke, njih čemo šorat, razbit ih, komunjare odurne, šupčine, bit će sranja kažem ti...
Tako sam saznao koje je žnirance pogotovo opasno imati.
- Prava ekipa nosi bijele žnirance, tako se zna da si naš, da si pravi arijevac.... Nastavi on.
Tada sam nosio nekakve žute čizme sa smeđim žnirancima iz Borova, pa sam ga upitao za tumačenje:
- A što onda znače smeđi žniranci?- upitah ja.
- To znači da voliš šiptare!- u zajebanciji će on, aludirajući valjda na stil oblačenja pripadnika određene nacionalne manjine...
Zapravo, bio je na neki način u pravu.. Volim albance, ali jednako koliko i sve druge nacije. Tako je ovaj post došao od zagrebačkog huliganizma do pitanja Kosova. O pitanju priznanja nezavisnosti Kosova mogu reči da mi je drago i da potpuno podržavam tu odluku. Samo, sad je na kosovarima da pokažu da mogu uspostaviti vladavinu prava te poštivati prava svih osoba i društvenih skupina, a i da mogu postići stupanj životnog standarda koji će ih izdići od najveće bijede Europe, što su sada... Srbi će se s vremenom prestati duriti i shvatiti da su se stvari malkice izmijenile od 1389. Bar se nadam.
Koje blesave postove pišem... Znam da su mnogi očekivali izvještaje s Planice i početak sezone Formule 1. O Planici čitajte kod Ribe a o Formuli 1 će biti nešto kad skupim inspiracije.
Post je objavljen 21.03.2008. u 16:08 sati.