No uglavnom da počnem svoju "down to earth" verziju događaja, kasnije ću vas uputiti na Tujmerov blog za "epic" verziju.
Zadnji dan škole, srijeda, lijepo rasprodali CDe sve na Kapi dobrote i pojeli čevape nakon toga. Pozdravim se ja sa ovima iz razreda i krenem na stanicu. Tamo sam sreo Antu, Tujmera (aka "komunjaru") i Pikachua, uglavnom došli mi do naše stanice neš se zajebavali u tramvaju. U podhodniku pita Ante ide li se van, Tujmer reče može, ja isto i dogovorimo se da će se daljnji planovi napraviti nakon što dođemo doma i poseremo/popišamo i ine stvari obavimo.
Vidim ja mobitel zvoni, Ante zove kaže piši propalo ja nemogu van. Jebiga, ali meni se ide pa zovem ja Tujmera hoćemo li svejedno, on je za i dogovorimo se 22:30 na stanici. Ja krenuh od doma i neš me puklo pa malo rekoh idem trčat. I tako trčim ja nekih 300 metara i onda opet usporim i lagano nastavim. Dođem ja na stanicu malo pričekam Tujmera koji lijepo s pivom došao i mi tako malo pijuckali Žuju dok smo čekali tramvaj.
Ja pričo neku glupost i vidim da Tujmer ne sluša nego gleda dole u podhodnik, ja pogledam vidim nekog klinca kako nas gleda. Kaže Tujmer ajmo se maknut mi. I tako odlučimo otić njemu u kvart se zbuksat, preskočimo ogradu na stanici i taman da krenemo na Savicu kad ono evo njih 10 izroni iza ugla. Vide nas neš se počnu derat "Komunjaro" i istovremeno Tujmer reko bježi. Ja opet morah trčat tako, i piči mi tako, tujmer baca pivu i prokliže na zavoju i pada na pod. Derem sa je diži se, on se digne i nastavimo mi trčat. Projurimo kraj nekih likova sa curama koji gledaju ono wtf. prvo tujmer s irokezom, kožnjako, vojnim hlačama i martama, pa ja iza njega u kaputu pa iza nas 7 šminkera jedan za drugim trče. I uglavnom dođemo mi do jednog djela, evo sličice :D
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Uglavnom došli mi kraj dione i tujmer se sakrije kraj auta, a ja se na zid naslonim. Dođu likovi, tamo se neš motali i derali se di smo, uglavnom mene našli. Pozovu me van i govore da me neće tuć, ja izađem i pitaju me di mi je frend. "Otišao je doma, tu negdje živ, neznam ga ja baš dobro" ja odgovrim i lik me neš gleda pa pita " A da nije otišao po ekipu," "ma nije kažem ja, doma je otišao," " a da nije na igralištu školskom," a šta ću ja reć pa rekoh samo " a može bit, da to bi moglo bit." I sad jedan lik se popone tamo na stepke, samo treba lijevo pogledat da vidi tujmera, i ne vidi ga. Ja odmaknem ove ostale od tamo i odemo na cestu.
Neš pričam s njima, nudim žvake i slično. I pozdravim se ja s njima i polako krenem negdje između zgrada tamo
pretvaram se da pišam i slično čekam da odu. I tamo se motali oni još par minuta, gore dole, lijevo desno, njih sedam ga ne vidi.... Uglavnom, oni se maknu nazovem ja tujmera da ne mrda. I odem pogledat, vidim sve čisto zovem ga da izađe i krenemo mi prema stanici. Dođemo do prvog ugla i ja ga zaustavim, neznam zaš, odem pogledat kao jesu li oni tamo. Izvirim samo i likovi tamo stoje! Ja mjenjaj smjer kažem tujmeru produži korak, odemo mi negdje tamo do podhodnika za kruge. Tujmer kaže idem ja marte zavezat, sakrije se tamo u grmlje i veže on, je se pretvaram da pišam i pričam na telefon. Kad on taman da će izać vidim njih opet na lijevoj strani. pa jebote stvarno nikako ih se riješit.
A niš cijela ta zajebancija 40 min trajala. Dođemo mi napokon do škole, nađemo se s jozom i gojkom i kao prema garaži ćemo. oćemo kurac, tamo na travnom 5-7 likova patrolira. Na stepinjari 10 likova, idemo mi u središće kao. Tamo tujmer počne pričat o našem događaju. Kad ono 20 snagatora vidimo na drugoj strani. I mi krenuli tamo u jozov haustor pola sata bili, onda ja staru pozvo da mene i tujmera odveze, da nebi bilo sranja :D
Eto to je to :D
jedan citat za kraj po običaju
Genius may have its limitations, but stupidity is not thus handicapped.
(Genijalnost možda ima svoje granice, ali glupost nije tako ograničena)
Elbert Hubbard (1856 - 1915)
Post je objavljen 21.03.2008. u 13:54 sati.