U sjeni čekanja na veličanstveni EURO i još veće igre Vatrenih kojima se nadamo, raspliće se žalosni fijasko hrvatskog klupskog nogometa.
Igra u HNL-u izgubila je ostatke šarma i zadnje mrvice smisla. Smiješna liga koja na šest "stadiona" u jednom kolu skupi sedam do osam tisuća idealnih navijača, dugo je živjela od vječnih derbija, na sukobu kakve-takve koncentracije kvalitete u dva najveća hrvatska kluba.
A sad kad HTV uporno prenosi "derbije", nema više ni te iluzije. I Dinamo i Hajduk su dosadni, nisu čak ni rivali, igraju sramotno, unatoč činjenici da su zahvaljujući tradiciji, političkim i mafijaškim vezama bogatiji od konkurencije...
Ta priča o odumiranju domaćeg nogometa ima svoju povijest.
U početku su bili Dinamo i Hajduk, koji su, vođeni vizionarima, kupovali najbolje igrače i najgore suce. Ostali su klubovi živjeli balansirajući između prioriteta, do koljena u moru, glavom pod Sljemenom.
I sve bi bilo dobro da se sve češće na televiziji nisu prikazivale te europske utakmice... I prije smo kao djeca sanjali fantastični nogomet, ali odjednom je bilo normalno očekivati da bi i Dinamo i Hajduk, pa i Osijek, Rijeka i Slaven mogli igrati puno bolje...
Prvi je, prije nekoliko godina puk'o Hajduk, vođen mešetarima skrivenim iza imena poljudske kuće slavnih. Splićani su se nadali da će stožer legendi rasturiti HNL i otploviti u Europu, ali projekt je završio neviđenim "Brodosplitom".
Siroti antiigrači, bez srca i muda, dvije su godine zaredom porazima slavili naslove u Maksimiru, tješeći se obećanom prodajom u "veći" klub.
Usred rugla maksimirskog stadiona, slični su prekupci za to vrijeme kupili pola mlade reprezentacije, misleći da će im projekt "velikog Dinama" donijeti i zaradu i rezultat u Europi. Mamići su, sukladno puno većem budžetu u odnosu na splitske prilike, trebali napraviti čudo, a odradili su jako dobar posao za sebe, prevarivši sportski Zagreb.
Priče o europskom snu bile su lažne, i dosad napravljenim poslom može biti zadovoljan samo Zdravko Mamić, njegov brat, veliki broj poslovnih partnera i sve njihove obitelji.
Mamići prodaju sve što donosi brzu zaradu. Ostali poslušnici su klub napustili sami, shvativši da "uragan" Zdravko puše svaki dan i da nema pravog zaklona. Čak ni kad si pravovjeran i kad te jako dobro plaćaju.
Eduardo, Ćorluka, Schildenfeld, Pokrivač, Ivanković, Cvijanović, Jagodić, Vuksan, Mirko Jozić, Modrić, Vukojević... to su samo neka od imena iz Mamićeve priče o novcu koja su otišla ili odlaze u Europu, prije nas...
"Sav onaj šarm, ljubav, bili su samo lažna kulisa koju si kao samo svoj dobrotvor godinama prodavao navijačima. Prava je istina da su ti bitni samo novci!", napisao je neki produhovljeni navijač na zidu koji i danas podsjeća na dio naše sportske stvarnosti.
Možda bi baš tu stvarnost trebalo nabiti na... I Dinamo i Hajduk igraju loše zato što su ih sitni interesi nogometnih jadnika, koji ne znaju zaraditi za društvo u cjelini nego samo za sebe, doveli do ruba sportskog postojanja.
Riba smrdi od glave, u Splitu i u Zagrebu. Dok se to ne promijeni, nema iskrenog duela, igre, nema nogometa i poštenja... A sve su to preduvjeti za preoblikovanje po Zakonu o sportu...
Post je objavljen 21.03.2008. u 10:16 sati.