Marketing
137. Kako kod koga...
Uskrs je za katolićke vjernike središte čitave liturgijske godine. Kako se slavi u proljeće, i samo novo godišnje doba simbol je ponovnog stvaranja, a svrha mu je dati nam hrabrost i nadu za još jednu godinu… U Hrvatskoj, kao i u svijetu, njeguju se brojni uskrsni običaji od uskrsnih krijesova, procesija s pokorničkim karakterom na Veliki petak, do ukrašavanja jaja te darivanja kruhom i pisanicama uz uskrsna veselja i igre.
Katolički običaji vezani za Uskrs počinju već Pepelnicom (dan poslije Fašnika) kada počinje post, korizma, koja povezuje zimsko i proljetno vrijeme i traje sve do Uskrsa. Bogatstvo običaja i njihova isprepletenost među različitim kulturama daje cijelom tom obredu još jednu sasvim posebnu notu. Na Uskrs je običaj hranu nositi na blagoslov, ukrasiti stol i pripremiti puuuuno dobre hrane. Pisanice se poklanjaju, a u nekim se krajevima pale krijesovi. Uskrsno slavlje završava Bijelom nedjeljom - prva nedjelja poslije Uskrsa, a naziv joj je povezan uz odjeću koja bi se trebala nositi. Mnogo prije nego što je Uskrs postao blagdan kakvog ga danas poznajemo, ljudi su na razne načine obilježavali dolazak proljeća. Slavlja su bila povezivana sa suncem i proljetnim ekvinocijem, i bila utemeljena na lunarnom kalendaru, zbog povezanosti mjesečevog i ženskog ciklusa.
Uskrs je dobio ime po anglo-saksonskoj božici plodnosti Ostari. Europski narodi i plemena slavili su početak proljeća na proljetni ekvinocij (dan i noć traju jednako), blagoslivljajući sjemenje raznih plodova postavljanjem obojanih jaja na oltar. Kršćanstvo je jačalo, širilo se svijetom, i Crkva je prisvojila i malo izmijenila već postojeća nekršćanska slavlja. Kristovo uskrsnuće povezano je s proslavom ekvinocija i nastao je Uskrs. Jedan od najstarijih izvora koji govore o Uskrsu jest Pashalna homilija iz 2. stoljeća koju je napisao Meliton Sardski. 325. godine poslije Krista, crkveni su se poglavari dogovorili da se Uskrs slavi prve nedjelje poslije punog mjeseca nakon proljetnog ekvinocija. Najčešći uskršnji simboli su bojana jaja, uskršnja košara i uskršnji zec, koji je ujedno i najomiljeniji. Mnogo je priča o tome kako je nastao. Prema jednoj legendi, božica plodnosti Ostara, pretvorila je pticu u zeca, zec je bio brz poput ptice, ali ipak je bio razočaran što nije ptica, te mu je Osara jedan dan u godini omogućila da liježe jaja, baš poput ptice. Zbog toga je kasnije u priču ušlo i uskršnje gnijezdo. Neki stari zapisi govore o tome kako je zec simbol plodnosti i u nekim anglosanskim narodima predstavlja utjelovljenje božice plodnosti, Eastre. Prvi dokument u kojem se zec spominje kao uskršnji simbol datira iz 1500. godine, a pronađen je u Njemačkoj, iako se smatra da se pojavio i mnogo prije u nekim narodnim običajima. Uskršnja jaja su simbol plodnosti i rađanja novog života. Poznato je da su se u prošlosti jaja bojila svijetlim bojama kako bi se proslavio dolazak proljeća, a običaj darivanja jaja potječe još prije dolaska kršćanstva.
U nekim srednjovjekovnim spisima zabilježeno je da su feudalci poklanjali jaja svojim slugama. Kod Egipćana, Grka, i Indijanaca postoje legende o tome kako je svijet nastao iz jajeta, a u pretpovijesnim su grobnicama nađena obojana jaja koja su mrtvima trebala pomoći u onozemaljskom životu. Na tim su se jajima pri obrednim ritualima ispisivale magične riječi koje su tjerale zle sile. Otuda i ime pisanica. Pisanica je nekoć bila i ključ koji je otvarao vrata dobrosusjedskih odnosa. Prenosila je želje, nade i očekivanja.
Ukrašavanje jaja vrlo je različito od naroda do naroda, a danas jedna od najpoznatijih i najljepših, je ukrašavanje voskom, koja se prakticira u slavenskim zemljama. Grci uskršnja jaja boje u crveno, što simbolizira Kristovu krv, dok Nijemci i Austrijanci imaju običaj na Veliki četvrtak, dan Posljednje večere, darivati zelena jaja.
Uskrs u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je u uskršnjoj tradiciji bojanje jaja, koja su postala tradicionalan dar, a često si ih međusobno daruju zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dva goluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje - Međimurje), kako ljubavnim, tako religioznim i čestitkama. Djevojke bi u Podravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a u Dubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta. Jaja se boje ljuskom crvenog luka, ciklom, korijenom broča ili crvenog radiča, za crvenu boju, čađom ili bobicama bazge ili duda za crnu boju, a često je bilo i bojanje hrastovom korom da bi se dobila smeđa boja. Zelena se boja dobiva od špinata, koprive ili poriluka. Osim farbanja, njegujemo tradiciju ukrašavanja slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se pak slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase i šare.U sjevernozapadnoj se Hrvatskoj pale uskrsni krijesovi, tzv. vuzmenke. Vatru pripremaju vjernici ispred crkava koji je pale klesanjem dvaju kamenova. U nekim krajevima postoji običaj umivanja na Veliku subotu, cvijećem (često ljubicama) i biljem.
Uskrs u svijetu
U SAD-u je Uskrs odvojen od sakralnog. Najpoznatiji je običaj lova na pisanice - roditelji ili rodbina skriju pisanice u kući ili dvorištu/vrtu, a potom ih djeca traže. Naime, djeca vjeruju da ih je preko noći skrio uskrsni zec zajedno s drugim slasticama ili darovima u uskrsnoj košari. Brojne obitelji odlaze na nedjeljnu uskrsnu misu ujutro, a održavaju se i uskrsne parade. U Nizozemskoj i Škotskoj pale se uskrsne vatre u sumrak, a dječacima se simbolički „ispraši tur“ da bi se iz njih istjeralo loše ponašanje. U tim zemljama postoji i izreka „istučen kao na Uskrs“ koja znači da je za neki prijestup dobivena preblaga kazna. U Norveškoj je zanimljiva tradicija da se na Uskrs emitiraju kriminalistički i detektivski filmovi. Časopisi objavljuju kriminalističke priče, pa čak i kartoni mlijeka imaju priče o neriješenim ubojstvima. Norvežani i Danci na Veliku subotu u džepovima nose komadiće beskvasnog kruha umotanog u bijelo platno koji pojedu u ponoć.
U Finskoj postoji miješanje tradicije maškara, noći vještica i Uskrsa, tako da djeca odjevena u vještice idu po kućama i nose obojana jaja.Na otočju Polinezije na Veliku subotu se krste školjke za koje se vjeruje da su povezane s morskim duhovima, nakon obreda se, na Uskrs, vraćaju u more, gdje budu uskrsnute u novi život.
U Španjolskoj plutaju splavi s ukrašenim figurama koje predstavljaju likove iz biblijske priče o Kristovu uskrsnuću. U Laponiji se uz pjesmu i ples igraju sa snijegom, prave se snjegovići te se slavi Isusovo uskrsnuće i buđenje prirode. U Meksiku se na ulice postavljaju papirnati likovi Jude Iškariotskog unutar kojih je nepripremljen vatromet. Na Lampedusi, talijanskom otočiću, na Uskrs se zaboravljaju sve svađe i nesporazumi. Na Veliku subotu Sicilijanci kući nose cvijet pasjeg zuba koji tog dana ima magične moći te donosi veselje i ispunjavanje želja.
SRETAN USKRS !
Svašta se nauči na internetu.
Post je objavljen 21.03.2008. u 05:05 sati.