Interesantno! Kako počinjemo? Najprije se borimo sa milijardama mikroskopskih spermića da nekako dođemo na ovaj svijet, a onda se još borimo sa milijardom ljudi na ovoj globalnoj mreži da bi netko pročitao naš blog. I neko ga pročita. Osjećaj je, pučki rečeno, do jaja.
Naravno u međuvremenu se susrećemo sa raznim problemima: posao, pospanost, žena, djeca, roditelji, lova, Elio Pisak, loša internetska veza, Mirko Fodor, Ivica Blažićko, Vlatka Pokos, Vedrana Rudan, seljaci, kurci, palci.... Pa vi budite dobre volje ako možete. To je kao da tražite Lucifera osobno da ujutro i navečer opere zube u svetoj vodici (s okusom tamijana). Međutim, opet iz dana u dan susrećemo ljude koji su jako dobre volje iako im se događa puno gorih stvari nego nama, i kad dođemo kući čvrsto odlučimo da ćemo se i mi voditi nekakvom takvom misli vodiljom. Vodiljom koja kaže: "nasmij se". I uglavnom nas o drži dok nas netko potpuno ne izbaci iz takta, a onda bi mu najradije prosvirali glavu. Dobro, bar nam ostaje osmjeh na licu dok to zamišljamo.
Budite dobre volje.
"Some thing in life are bad,
they can really make you mad,
other things just make you swear and curse,
When you chewing on large gristle,
Don't crumble, give a whistle,
And whistle helps things turn out for the best..
So always look on the bright side of life....."
Poruka današnje priče je: FUĆKAJTE SE. Sami si skrojite svoj dan i svoju dobru volju. Ko da je to nekoga briga osim vas samih.
A neki dan je bio St. Patrick's Day...
Post je objavljen 20.03.2008. u 22:33 sati.