.. krupne kapi kise kuckaju o prozor.. vjetar njise grane.. zatvorila je oci i zaspala.. usnula je jedan predivan san... na livadi prepunoj sarenog cvijeca... u bijeloj prekrasnoj haljini.. trcala je malim puteljkom koji je vodio prema rijeci.. cula je prekrasan sum vode i cvrkut ptica.. sjela je na klupu pored rijeke..
...odjednom je zacula jedan prekrasan glas.. okrenula se.. iza nje je stajao jedan predivan djecak.. pogledao ju je bistrim ocima s osmijehom na licu.. tada se je probudila.. al nazalost.. probudila se u svojem malom krevetu.. kisa je i dalje kuckala o prozor.. vjetar je i dalje njihao grane..
..ponovo je sklopila oci.. ali vise nije nista sanjala.. jutro je svanulo.. sunce je zasjalo na njenom prozoru.. otisla je u setnju.. na klupi u parku vidjela je jednog djecaka.. bio joj je poznat..ali nije se mogla sjetiti gdje ga je vec vidjela.. kada je dosla blize.. imala je sto vidjeti.. bistre oci i kristalan osmijeh na licu.. izgleda da djecak iz snova nije bio samo djecak iz snova...
... osjetila je neki cudan osjecaj.. onaj osjecaj koji vec dugo nije osjetila.. leptirici u trbuhu.. glasni i brzi otkucaji srca.. znojenje dlanova.. negdje u dubini duse..osjecala je da je on onaj pravi za kojeg se treba boriti.. njezin zid polako se poceo rusiti...ali ona se i dalje boji...zasad mu svoje srce nudi na dlanu.. i nada se da ce ga cvrsto drzati i ne ispustiti ga..
Post je objavljen 20.03.2008. u 11:57 sati.