izlazim iz dućana s prepunim vrećicama u rukama. na vratima stoji smrknuti dječak držeći preplašenog fox terriera na uzici. zamišljam životnu priču tog dječaka...
tko zna.
vraćam se kući i uzimam u ruke goniča zmajeva, knjigu khaleda hosseinija, i ponovo se upuštam u svijet amira i hasana. prva knjiga koju sam uspjela čitati u školi. ostavljam knjigu po strani i pišem pjesmu u svom umu. nikad je ne zapisujem.
melankolija, sjeta.
I can't explain myself at all...
BUT... I can't explain what you can't explain...
Post je objavljen 19.03.2008. u 18:49 sati.