Marketing
za sve moje frendice....moja pjesma....pusa...svima
Jednom imaš pravog prijatelja
Bilo je to prije nekoliko godina,ne sjećam se toćno kolko,imala sam najbolju prijateljicu zvala se je Ivana. Mogla sam joj svaku svoju tajnu i svaki svoj problem sam joj mogla reći,uvijek bi me poslušala i pokušala nači neki način da mi pomogne.Bile smo jako slične i po izgledu i po ponašanju,obje smo imale dugu ravnu kosu koja je imala boju poput osušenog lista koji je upravo pao sa drveta,uvijek smo bile nasmiješene,vedre i pozitivne osobe nismo imale neprijatelja sa svima smo se slagale i bile smo stvarno najbolje prijateljice,istina da je bilo puno ljudi u našemu životu koji su nas htijeli razdvojiti i posvađati,ali to je naprosto bilo nemoguće,vjerovale smo jedna drugoj na rijeć………..i imala bi cijelu stranicu pisati o Ivani jer je ta osoba toliko zraćila svojom pozitivnošću i dobrotom da to nije bilo jednostavno za opisati……..no dobro sada sam vam rekla sve naj pozitivnije o Ivani i o njezinoj dobroti,ali sad ću vam isprićati nešto šta mi je promijenilo cjeli život naopaćke.
Kao šta sam rekla bilo je to prije nekoliko godina,no nažalost se nesjećam koliko…..sve je bilo super odlično ,nisam imala nikakvih primjedbi na život sve je bilo kao u nekoj tineđerskoj knjizi sve super pozitivno.Jedan dan kao i obićno čekala sam ispred Ivanine kuće Ivanu da bismo išle zajedno do škole,no Ivanina mama mi je rekla da Ivana danas neide u školu jer je nešto bolesna i pod temperaturom je,pa ako joj sutra bude bolje da će ići u školu…tako sam ja dalje nastavila sama…no bilo mi je ćudno nekoliko stvari…Ivana bi me uvijek prije škole nazvala i uvijek bi se dogovorile šta bismo za danas obukle ili u kolko da dođem pred nju ili slično…ili čak ako neče doći danas u školu ona bi me nazvala i rekla bi mi,tako da nedolazim i da je ne čekam….no ona me danas nije nazvala,baš ćudno,zar ne?
Kada sam došla doma iz škole nazvala sam Ivanu i rekla joj da je dobila 5 iz testa i matematike i prepričala joj sve u detalje šta se danas dešavalo u školi…nije mi zvučala kao da je bolesna to je zvučalo sasvim drugačije,ali vam nemogu i da hoću opisati kako je to zvučalo.Pitala sam Ivanu dali da dođem sutra do nje da joj donesem zadaću i da joj objasnim novo gradivo iz fizike…sve je odbacila,rekla je da ne treba i da ni sutra neće doći u školu….sada mi je stvarno nešto bilo sumljivo,jer se Ivana nikad prije nije tako ponašala,no da i ima kakav problem rekla bi mi meni bi se povjerila,ali nije mi ništa rekla.Rekla sam sama sebi da ću prićekati nekoliko dana i da ću onda otići do Ivane da vidim šta joj je,bio je vikend tj. subota i nakupila se hrpa glupe zadaće i ogromna količina novog gradiva kojeg moramo naštrebati i to dobro…odlučila sam otići do Ivane da joj odnesem svu zadaću i da joj sve do udetalje isprićam o novostima iz škole i iz razreda..došla sam do nje i pokucala na vrata otvorila mi je njezina mama i kad sam rekla da trebam Ivanu rekla je da je još bolesna i da sada trenutno spava,ostavila sam joj svu tzadaću jer joj nisam htijela smetati jer ionako spava... otišla sam do parka se naći sa frendicama iz razreda.Odlučila sam im reći kako mi je nešto čudno kod Ivane no one su se nasmiješile i rekle… joj cura je bolesna pa mora malo odspavati,ali kada sam im rekla da me više niti ne zove,ne želi pričati samnom ništa je više ne zanima…tada su se i cure iz razreda začudile,jer one znaju da Ivana nemože bez sviježih informacijama o školi..ko sa kim fura…ko je markao sa sata i koja se cura pofajtala sa kojom….to je bilo nezamislivo da ona nezna,pa ćak da ona mene ne zove ili da ona ne prića samnom…tada smo sve šutile neko vrijeme tako da se ćuo svaki zuj komarca,nato su došli dečki iz obližnjeg kvarta i počeli su nam se smijati,čak su nam rekli da izgledamo ko pokisle kokoši,mi nismo obračali pažnju na nihove gluposti,ali su nas zatim pitali zašto smo takve,sve smo im ispričali no kao i obično nisu nam vjerovali,vidjevši da smo ozbiljne shvatili su da se ne zafrkavamo…htijeli smo nešto poduzeti,ali nismo imali nikakvih ideja sjedili smo u parku svi kao što su dečki rekli svi smo izgledali kao pokisle kokoši………nismo imali nikakvih idea sve je bilo uzalud svi smo bili u bedu to su nam bili najgori dani…svi smo se razišli,ali došao je i ponedjeljak došla sam do Ivane,kako bi išli zajedno u školu,no opet je Ivanina mama rekla da Ivani nije ništa bolje da neće ni danas ići u školu…opet nam je bilo glupo,razred je izgledao prazan i pust bez nje…tada sa jedna od cura iz razreda sijetila i predložila da bi je mogli posjetiti…bila je odlična ideja….kada smo se htijeli najaviti niko se nije javljao na telefon,ali smo onda odlučili doći nenajavljeni iako to nespada u propise ljubaznosti,došli smo do stana pokucali,ali se nitko nije javljao zatim sam ja probala otvoriti vrata stana,ali vrata su bila otvorena,stan u pola prazan,a na pisačem stolu Ivanine sobe su bila dva pisma jedan posebno za mene,a jedan za cijeli moj razred.Zapakala sam čitajući pismo u sebi…pročitat ću vam sve šta je pisalo u Ivaninu pismu…
Hy…neznam kako da ti kažem,ali ja sam ti ova dva tijedna govorila da sam imala virozu no nisam,imala sam nešto puno više od toga,malo sam kasnije otkrila i to prekasno pa zato sam morala napstiti zemlju i otputovati teti u Njemačku na lječenje. Lječenje traje nekoliko godina i da ja bolujem od leukemije i teško mi bi bilo da sam se sa tobom oprostila oći u oći,ali sam znala i osjećala to u sebi da ćeš doči u stan i zato ti pišem i ostavila sam ti neke stvari koje nisam mogla nositi sa sobom nadam se da će te potsijećati na naše stare dane,one sretne i nezaboravne trenutke……poslat ću ti pismo kada dođem i poslati ću ti svoju adresu gdje ću živjeti pa ako češ imti kakav problem ili da mi pričaš o svojemu životu bez mene…….do sljedečeg pisma puno pozdrava od Ivane…..
dakle to je pisalo u pismu rasplakala sam se ko nikad dosad je sam joj stvarno vjerovala i uvjek mi je sve rekla,ali vjerujem joj da joj nije bilo lako donjeti odluku,pa zato joj je sve oprošteno…prošlo je oko 3godine puno smo se ćule i rekla mi je da je bolest uspijela preboljeti,ali nije sigurna dali će se više vratiti i dali ću je više vidjeti….bila sam tužna i to sam napisala u pismu koje sam joj poslala….nije bilo odgovora,ali nakon 2mijeseca odkako sam joj poslala pismoodgovorila mi je da više mi nemože pisati i da joj je zbog toga jako žao,opisala mi je u tom pismmu svoj život u Njemačkoj nije baš savršen,rekla je da je financijski teško izržati i da nije jeftino pisati iz Njemačke,pa ako bude dobila kakav đeparac naravno da će mi pisati…..zadnje mi je navela da pozdravim sve njezine bivše frendove i frendice iz razreda i da ih puno voli, još je napisala da nas nikada neće zaboraviti jer su joj sve naše uspomene i sve naše ludorije ostale utisnute u njeno srce….sve dok se ne čujemo ponovo puno vas voli vaša Ivana!!!
Kada sam to isto pismo pročitala svima u razredu,cijeli se razred rasplakao to je bilo nešto naj groznije šta nam se moglo desiti da je mijesto u razredu gdje je Ivana sjedila ostalo prazno,više nije kao prije više nam nitko nemože okrenuti dane na dobro nitko nas više kao što je to znala Ivana oraspoložiti i nitko nas nemože ohrabriti u nečemu kao što je to naša Ivana znala….ovo pišem nakon 4godine od kad nisam vidjela Ivanu,nakon zadnjeg pisma prošla je skoro godina dana,iako nevijerujem da ću više ikada vidjeti Ivanu nadam se da će biti još prilika da se čujemo putem pisma jer stvarno moraš biti prave sreće da imš prijateljicu kakva je Ivana.Znam da ću imati najbolju frendicu,ali nikad više neću imati frendicu kakva je bila Ivana jer samo se jednom i nikad više nenelazi tako originalna frendica kao što je bila moja frendica….THE END!!!
PUNO PUSICA MOJIM NAJLJEPŠIM ANĐELIMA...VOLI VAS TENA...IAKO ZNAM DA ČEMO SE RASTATI....SVEJENO ČETE MI U SRCU OSTATI.....KISSSACH
Post je objavljen 19.03.2008. u 12:42 sati.