Marketing
trn i stručak bijelih zumbula ...
photo by flickr: Church of the Ascension, New York
od petka do nedjelje,
između Smrti i Uskrsnuća,
Ti nisi bio
mrtav Bog.
čovjek si bio, umoran od življenja,
umoran od umiranja,
što mirno počiva,
križ odloživši i trnovu krunu
ocu do nogu,
k'o dijete umorno
od igranja i odrastanja,
u majčinu krilu
zaspalo.
Bijah malena djevojčica kad me baka po prvi puta na Veliki Petak povela u malu crkvicu Sv. Roka na dravskoj obali da Ti stručak bijelih zumbula na odar položim. U tihoj polutami prazne crkve tračak sunca pao Ti je na lice.
Bila sam suviše malena da pojmim pojam Boga. Ne znadoh tada ništa o umiranju ni obećanju Uskrsnuća.
Vidjeh blijedo lice i kap krvi na čelu. I trnovu krunu.
Spavaj, rekoh Ti.
I sve će proći, kad se probudiš.
Jer iako bijah malena, već znala sam kako trn boli.
Na kažiprstu mi još bijaše mali crveni znak. Dan ranije ubodoh se na trn, igrajući se u vrtu. I gorko sam plakala, dok mi je mati trn iglom vadila.
Vidiš, rekoh i kažiprstom dodirnuh krvavi trag čavla na Tvojoj ruci.
Spavaj, i nek' Ti zumbuli mirišu.
Tada, tog Petka, priđoh Ti bliže no ikada poslije.
... danas u Uskrsnuće vjerujem:
U onom trenutku kad uspijemo vidjeti čovjeka u svakom čovjeku, kad suosjećamo s njegovom patnjom i umiranjem, u tom je trenutku Čovjek u nama uskrsnuo.
Post je objavljen 21.03.2008. u 00:01 sati.