Početak Velikog tjedna u Hrvatskoj je označen "crnom kronikom" jače nego u vrijeme rata. Sve dnevne novine na Cvjetnicu i jučer na naslovnim su stranicama donijele iste crne vijesti koje još uvijek "krase" i povećavaju mrak gotovo svih internet portala:
- Zastrašujuće crn prometni vikend: 8 mrtvih i desetak ranjenih!
- U Generalskom Stolu ubijen župnik!
- U parku Ribnjak u Zagrebu zaklan srednjoškolac!
- Pljaška stoljeća u Splitu – iz pošte nestala mirovina cijele Dalmacije!
- itd... bolje je dalje ne nabrajati da se mrak ne povećava...!
Usporedno s tim crnilom, kao svojevrstan melem na ranu – tako neki misle – sve se medijske stranice garniraju žutilom. To su za život pojedinca i naroda strahovito-super-ekskluzivno-turbo-ekstra presudne informacije o životu tzv. poznatih. Tako je pučanstvo – ako je slučajno nešto propustilo vidjeti na dalekovidnici – kroz tiskane i ostale elektronske medije detaljno obaviješteno o fenomenu celebrity BB-poremećaja pod šifrom "Salome" (što je posebno važno za djecu u razdoblju formiranja spolnog identiteta! – hm, čudno: iden ti teta, a ono našminkani silikonski tetak na štiklama!); zatim se moglo satima uživati u whiskyoumno&kokvockvockvocijentnom dangubljenju sa Sex-Alex na tzv. Farmi; ostim toga... dovoljno je prelistati tjedni pregled tv-filmova...
A pogledamo li malo pozornije stranice dnevnih listova, vidjet ćemo kako sramotno malo prostora odvajaju za KULTURU (iznimka je Novi list) i općenito za sadržaje koji izgrađuju duh i bildaju um. Pa ako to onda usporedimo s nekoliko stranica za nasilje, stravu i užase; za pornografiju, prostote i vulgarnosti; za adrenaline, testosterone i druge hormone; za ovo i ono, za glupo, plitko i sitno, ali ništa umno, duboko i bitno... – bit će nam odmah jasno zašto je sve divno i krasno! Ipak – nigdje ni radosti ni milosti!
Isto je nažalost i sa svim internetskim portalima – ne razlikuju se međusobno gotovo nimalo! Pogledajmo naslovnicu npr. foruma Net.hr: sva područja života predstavljena su s oko pet do devet naslova, a rubrike SCENA i LIFESTYLE imaju prosječno 17 (slovima: sedamnaest!) naslova! Dakle, sve je to pokazatelj planskog medijskog usmjeravanje puka prema banalizaciji života i zatupljivanju uma. Ipak – nigdje prave radosti ni milosti!
Prava radost i milost došla nam je po Uskrsu! A za tu svetkovinu – kao ni za Uskrs u vječnosti! – današnji mediji ne pripremaju svoje konzumente. Njihovi vlasnici smatraju da to nije njihov posao. Čak i kad je njihova publika gotovo 100 posto kršćanska. A Pasha – Uskrs jest naprosto kršćanski blagdan, blagdan koji je jedinstvo svih slavlja, jer dolazi ne samo da proglasi, nego da obistini, ostvari novi život, pobožanstvenjenje, to zajedništvo, povezanost, učešće i jedinstvo s Bogom Trojstvom – rekao je Raymond Panikkar (Indijac, profesor komparativne povijesti religija na Harvardskom sveučilištu).
No jedini uvjet za uskrsnuće – kaže dr. Raymond – jest umrijeti. Nažalost, "mnogi kršćani idu kroz život poput jadnika, izranjenih; toliko su se mrtvili da ih ljudi ne priznaju braćom, no nisu se mrvili dovoljno da bi mogli uskrsnuti." Stoga valja, s vjerom i nadom, ukloniti jedinu zapreku – naš majušni ego; čim se nadiđe egoizam – dolazi radost!
Zaključit ću iskrenim Panikkarovim riječima:
U vrijeme Uskrsa, koji je srž i vršak kršćanske poruke, pokazuje se kako je radost ono što nam je Gospodin namro: radost nije dovoljno propovijedati, jer se radost ne da propovijedati, nju treba dati, ostaviti nekome, njom zaraziti, ona je poklon, dar koji nam Bog udjeljuje!
Svima želim tako velik taj uskrsni Božji dar, da ga možete do vječnosti dijeliti svima oko sebe!
Post je objavljen 19.03.2008. u 00:55 sati.