hvatam zadnje minute, ali bukvalno, da sebe opishem kao slobodnu bijelu zhenu na trideset godina.
josh malo pa kraj. zavrshi moja trideseta. kao vjetrom odneshena...
bila je predivna!!! uprkos nekim trenucima, kad sam mislila da mi se svijet rushi pod nogama, uprkos momentima kad sam htjela pobjeci od svega i uprkos loshem pochetku - samo da spomenem, da mi je prethodni rodjendan bio nekako nikakav, da sam se osjecala sjebano do daske - uprkos svemu, godina je bila mozhda najljepsha od svih do sad.
bila sam na plavom jadranu, plivala njime, plovila, chak sam ga i preletjela. bila sam u rimu, u indiji, na filipinima, u bechu, u nishu, u begeshu, u rijeci, u caribrodu, u mostaru, u zemunu, na zlatnim pjescima, u sofiji, u plovdivu, dva puta su mi dolazili prijatelji iz moje rodjene tudjine, obishla sam pola bugarske za dva dana, nashla predivan novi posao, stekla nove prijatelje, slavila, veselila se, plakala, voljela, prestajala voljeti, brinula, sredjivala sto stvari, pustila kosu, farbala se kod frizera, kupila dva para levisica, zhivjela - konachno - sama, kupila zavjese, itison, laptop, bila na ajurvedskoj masazhi u indiji i na aromaterapiji na filipinima, unishtila sve zhorahe u stanu, odjebala licemjerje, kupovala poklone dragim ljudima, provela novu godinu sa prijateljima u malom bugarskom selu, ishla na bazene sa toplom vodom, ishla na bazene s hladnom vodom, izgorila pod oblacima, ni sa kim se nisam posvadjala, kuvala fusili tricolori bologneze, pravila sama sebi salate, spremala pljeskavice za drushtvo, ishla na kampovanje, bila na koncertu cubisma, georga michaela, vaya con dios, buena vista social club, dobila tangice od victorie secret, dva puta sam bila na jednoj i istoj planini u jednom i istom danu, bila na tri mora, kupovala knjige, mijenjala vidike, gledala filmove u tishini svog malog slatkog doma, konachno poslala razglednice, patila, izlazila s momcima, izpravljala kosu, kupovala shtiklem, prestajala pushiti, trazhila sebe, pisala, stavljala slike na picasu, bojala staklene teglice, zavrshila svoj luster, vidjala se sa starim prijateljima koje godinama nisam vidjela, kampovala na vjeshtachkom jezeru, plesala salsu, ishla na party stefana poumpugnaca, pravila krofne, pravila kiflice, prespavala obaveze, imala grcheve u nogama, debljala se, mrshala, promijenila banku, polozhila pola vozachkog, raskidala, zamalo se vezivala, imala one-night-stand, bila lektor na konferenciji, pojavljivala se u novinama, pisala za profesionalni blog, primala pohvale, trpjela nepravde, saslushala kritike, chitala grichku vjeshticu, chitala i komentirala vashe blogove, smijala se....
smijala se... bila srecna... slushala muziku sa ipoda... smijala se... bila srecna...
i sad se smjeshkam... i sad sam srecna...
hvatam zadnju minutu da objavim da sam ja jedna srecna slobodna bijela zhena na trideset godina...
uskoro cu postnuti svoju tridesetu u slikama - vrijede vishe od rijechi, to je istina...
a sad, zhelim da se zahvalim svima vama koji ste svo ovo vrijeme bili moji predivni prijatelji, to cete biti zauvijek, to znam. zhelim da vam se zahvalim jer znam da vec sad mislite na mene! vec sam primila unaprijed chestitke, od nekih koju su htjeli biti sigurni da nece propustiti sutrashnji dan da me iznenade...
hvala vam svima jer ste pored mene, makar i hiljadama milja daleko od mene!
(u pet do dvanaest po bugarskom vremenu...)
Post je objavljen 18.03.2008. u 22:35 sati.