Marketing
Traženje
Crno bijeli filmovi u mojoj glavi i noćašnji zbrkani snovi, koji po običaju daju kratke naznake nekih zbivanja današnjeg dana. Već sam navikao sanjati nešto ili nekoga o čemu ću čuti kad se probudim. Zahladilo je naglo, a ja bih rado nekud otišao, pa se ne vratio jedno mjesec dana ili koju godinu. Istinski mi se mijenja gotovo sve. Dojadilo mi je brinuti iz dana u dan iste brige i bivati neshvaćen i nekako obilježen od onih koji me sve više ne poznaju (a i oni su u mojim očima sve veći stranci i nepoznanice). Kada šutnji uzvratiš šutnjom onda dugo traje tišina. Priznajem da gubim interes za uvjeravanja i objašnjavanja. Želio bih odbaciti uže sa sidrišta na kopnu da bih mogao zaploviti. Ne znam kud bih išao. Znam da vrijeme i trenutak nisu povoljni, jer nevrijeme prijeti (a možda smo i na njega već oguglali i nije nam stalo i sve nam je svejedno jer nismo zadovoljni). Stotinu recepata imaju neki kad nam žele pokvariti dan, apetit, raspoloženje. Da mogu piti, napio bih se pa pokušao tako odgoditi tugu za neki drugi put. Kad sam nervozan tada volim povesti brže, a znam da to nije dobro. Maštam o dugim putovanjima po cestama na kojima drugi ne putuju. Siromašnima duhom ništa ne znači lijepi pejzaž, trenutak umjetnosti. Oni ne žele niti vidjeti niti čuti, a njihova vizija ljepote svodi se naizgled na materijalne probitke. S ničim oni neće biti zadovoljni. To ne shvaćaju jer se odriču svega sada kada imaju više nego što su ikad imali (niti će imati). Unesrećen u hladnoći mašta o toplom kutku, a onaj opržen toplinom želi sjenu i dah vjetra. Danas malo lutam sam. Tražim se i ne nalazim. Gdje sam se ja to od sebe skrio?
Post je objavljen 18.03.2008. u 17:26 sati.