Neke se oči nikad ne prepoznaju,
Niti se sva sjećanja uvijek vrate.
Među mojim prstima godine cure,
I život nam za novu mogućnost uskrate.
Odavno sam shvatila,
A tek sad priznajem smjelo: Ne sija sunce da raspali ljubav,
Niti da tugu isplaču, padaju kiše.
Sve što je vrijedilo davno je nestalo,
Sad imam samo izgubljenu samu sebe
Treptaj trenutka samoće u prolaznosti...
Samo to i ništa, ništa više.