Vozimo se laganini cestom prema Tikalu i pocinje se nazirati prasuma, djungla uz samu cestu. Stvarno se vidi da dolazimo u najveci i najpoznatiji nac. park - nema otpadaka, a na 20 km od samog parka, vec je patrola policajaca, zgrada i billjeze kad je vozac usao, a nakon 20 km i dolaska u sam park, drugi evidentiraju kad je tamo stigao. Provjeravaju dal je jurio jer se ne smije ici preko 45 km/h. Vidi se da je cesta prije vise godina prokrcena kroz tu gustu djunglu - lijane, razna stabla, palme, agave... ma svega sto moja mama ima u vrtu, tog ima i ovdje, samo tako gusto da se ne mozes probiti ak pokusas zaci u tu djungletinu.
Kaze nas sofer da je najjeftiniji hotel 30$ po osobi na noc, ali da ima i camping. To je zapravo velika zelena poljana, na 100 m od samog ulaza u nac. park i piramide, gdje je poredano nekoliko slamnatih krovova i cementni pod, a ispod njih ljudi kampiraju. Pitamo tamo, ali nemaju satore, a mi ni to, a ni vrece nemamo. Ostavili sve jos prvi dan u Guatemali kad smo stigli jer smo bili pretrpani stvarima. Dobri cuvar kampa Enrique nam je dao dva hammocka, one lezaljke koje se stave izmedju dva drva, te mrezu protiv komaraca, i to nam je montirao ispod krova kojeg smo odabrali.
Isli smo onda kupiti kartu koja vrijedi i drugi dan i onda ubacili u petu brzinu hodajuci i ajmo vidjet taj kompleks piramida, najveci u cijeloj Srednjoj Americi, poznati Tikal. Sve je razvuceno na vise desetaka kvadratnih metara, to je bio pravi megapolis Maya. Ciljano je izabran da bas ovdje bude sagradjen 751.godine nase ere, u samom srcu poluotoka Yucatan, dalje od podrucja uragana, poplava, potresa, a opet u sredini carstva, odakle su Maye mogle vrsiti trgovinske razmjene s ostalim gradovima-drzavama (slicno kao i Grci). Tikal znaci Grad glasova, em jer ovdje zive kreketave papige i urlikajuci majmuni (howling monkey), em jer su Maye dvije glavne piramide Tikala sagradile jednu naspram druge, tako da imaju odlicnu jeku i sirenje zvuka kod raznih rituala. Tikal se gradio 52 godine. Svaki novi vodja Maya je na postojecoj piramidi sagradio novu, a svakih 20 godina, malo dalje od glavnih piramida, gradili su novi mali kompleks piramida. Najveca piramida je Temple IV, visoka cak 70 metara, ali i zatvorena za penjanje jer je prije nekoliko godina stara Meksikanka pala, otkotrljala se po visokim stepenicama... i naravno umrla. Mi smo se popeli na nebitne piramide jer sutradan ujutro smo imali posjet s vodicem, a ja sam jednu piramidu htio gore na vrhu ophodati, ali ogromna, zelena zmija duga metar i pol, koja se suncala na zidicu, nije mi dopustila to. I vidio sam je u zadnji tren, a dolje ispod mene provalija, tako da sam se sledio. Kasnije sam cijelim putem vidjao zmije, makar su to bili samo korijeni stabala ili pruti ili trava...
U dva sata smo se dobro oznojili, presli vjerojatno oko 7-8 km, vratili se u kamp gdje nam je Enrique pripremio lezaljke, al ja u njima nisam mogao spavat. I rekao sam mu da cu ja na podu spavat, na travi, ali nek mi samo nekako montira mrezu protiv komaraca. I on bez ikakvih problema se stavio na posao, maknuo lezalju s precki ispod krova, jos pozvao kolegu da ide naci neki panj i drvo, pa mi improvizirali sve to da mogu spavat kako ja zelim. Mi mrtvi-umorni, a trebamo se ustati u 4.30 jer u 5h je glavna poslastica - penjanje na glavnu piramidu odakle se gleda svitanje dana, a mi i dalje bez budilice. Noc je bila jedinstvena - lezim na travi, oko mene tanka mreza protiv komaraca (kojih uopce nije bilo previse), a iznad mene kroz mrezu vidim mjesecinu i prekrasno zvjezdano nebo. Ali tesko je zaspati na tvrdoj zemlji, makar nije vlazna. Vrtim se, idem lulati triput po noci, vidim da je 3.40, a onda zaspali do 5.05h. Ali ajmo ipak do ulaza vidjeti ak je vodic jos tamo. I stvarno, mrkla noc, tek je 5.10h, a tamo svjetla vozila, zamor, brdo ljudi. Ulazimo opet u park, ovaj put pod okriljem noci, ludi vodic hoda, ma zapravo pici 8 km/h (ako racunamo da covjek ide 5 na sat), a sve da bi prije zore stigli na najvisu piramidu. A tamo - najvece sranje prodano za atrakciju. Svi sjede na kamenim stepenicama 70 m visoko iznad zemlje, kao u kinu, i gledaju vrhove drugih piramida koje strse iz djungle... a niceg drugog nema za vidjeti. Kao cekamo zoru, budjenje dana, makar sunca nema jer je sve vise oblacno. Cuju se razne ptice, ljudi mrmljaju, a ja cekam da se nesto dogodi... da bar neki NLO sleti da bude zanimljivije il da se netko stroposta sa stepenica... ma samo da bude neka akcija. Nista, nada, niente, nothing! Jos vodic dolazi umirit nas jer kao previse mrmljamo, a moramo uzivat u zvucima i zori. Rekao sam vec - najvece sranje prodano za atrakciju. Svi vi koji idete u Tikal, slobodno udjite u park od 6h nadalje, nista ne propustate, i samo se kasnije prikeljite nekoj skupini i slusajte njihovoh vodica. A ovaki mi em platili ulaznicu 20$, em jos 15$ za taj fantasticni docek zore i vodica. Ali nakon tog je bilo dobro jer vodic je sjajan. Najbolji kojeg sam ikad imao na nekoj turi. Lokalni tip, al odlicno spika english i zajebant. Sve nam je objasnio u tancine, sve pricao s toliko zara da ga je bila milina slusati. Mi napravili ma skoro 500 slika, pa ajmo dalje. Trazimo bus, nudi nam se taksist da nas za istu lovu busa odvede to jezera Peten i grada Flores odakle lovit nocni bus za Guatemala City. I taxi je bio najbolji dosad... i evo me u Floresu. Malo prije bukirali kartu za 22.30h. Cijena 15$ po osobi (75 kn) za put od 10 sati do glavnog grada, gdje cemo doci u 7 ujutro. Cekat ce nas Claudia koju smo vec upoznali i koja se sama ponudila da nas odvede do Antigue gdje moramo pokupit ostale nase stvari kojesmo ostavili kad smo tek dosli u Guatemalu, a jos ce nas i na vulkan Pacayu voziri, stvarno super zenska!
Ja vec treci dan derem po pasti, svaku vecer nalazim bolji, a jeftiniji restoran, gdjegod da bio, a i sad sam sit i spremam za nocni put. A Miami: - 3 dana.
Post je objavljen 18.03.2008. u 03:51 sati.