Onu večer kod Kamenitih vrata.
Gulim sa sebe svu laž i glumu i pretvaranje.
Onu noć kod Kamenitih vrata.
Želim da samo moja želja, moja pomisao bude iskrena i čista.
Onu noć kod Kamenitih vrata.
Nema smisla. Ni razloga.
Ali mislim da te volim.
..... toliko sam sanjala o tebi da su se moje ruke naviknute da grle tvoju sjenu, spoje na mojim grudima, ne bi li možda osjetile obrise tvoga tijela i da sam pred stvarnom pojavom onoga što tako muči i upravlja samnom već danima i godinama, postala bez sumnje sjena ....