Danas sam tako htjela mir. Htjela sam samo sjediti u miru u praznoj sobi u potpunom mraku. Htjela sam samo vrtiti svoj život kao u kinu. Razmišljati i samo razmišljati, vidjeti svoje greške i onda taj dio filma izbrisati. Znam nemoguće je. Znam kasno je. Ali...eto...maštam... sanjarim. Neki dan sam sanjala da smo se vratili u prošlost (moj muž i ja) zagrlio me je i osjetila sam toplinu njegova tjela, osjetila onu tadašnju ljubav. U tom snu znali smo da smo u prošlosti, susretali smo razne ljude koje ćemo upoznati u budućnosti, ali oni naravno nisu znali nas. Dječji snovi. Ali buđenje je bilo naporno, teško, sa već poznatim osjećajem u trbuhu. Znam da se prošlost ne može vratiti, znam da smo čvrsto tu u ovom vremenu, ali boli...
Želim ga imati...
Želim ga držati...
Želim ga voljeti...
Želim ga maziti...
Želim ga ljubiti...
Želim biti sa njim...
Želim ležati pored njega....
Želim ...
Post je objavljen 17.03.2008. u 19:46 sati.