Cvjetnica je za nama. Koliko nas je mirisalo na sintetske parfeme, a koliko na cvjetnu vodicu koju smo sami napravili od proljetnica potopljenih u vodi preko noći.
Veliki je tjedan, vrijeme velikih odricanja, no ja mislim da se je većina Hrvata našla u pozicij nužnih i neizbježnih odricanja, pa mi se čini da odricanje dobija neki novi, dosad nepoznat smisao...
Dražesne uskrsne čestitke ćemo u općoj strci za preživljavanjem nadomjestiti konfekcijskim SMS porukama, skladne obitelji će se malo družiti, a one neskladne će opet imati priliku posvađati se uzduž i poprijeko.
Predblagdanska depresija je već počela. Danas se opet jedna osoba bacila s nebodera na našem glavnom trgu. Suicid kosi sve mlađe i mlađe žrtve. Šta će biti za blagdane?
Pogađaju me te crne vijesti, previše me pogađaju. Ima li nade da s ovim Uskrsom ponovo uskrsne čovječnost, da više počnemo mariti jedni za druge?
Nemojmo željeti nemoguće. Budimo sretni s onim što imamo. Budimo pažljivi prema svojim bliskima i svima ostalima koji nas okružuju. Možda baš pored nas nekoga razdire nepodnošljiva i nevidljiva bol, a mi je u žurbi ni ne primjećujemo.
Budimo mi ona promjena u svijetu koju i sami želimo!
Sretan vam Uskrs mili moji!
Post je objavljen 17.03.2008. u 17:21 sati.