Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/becauseitsmylife

Marketing

I've got some good friends here.I might have broke a heart or two.

BBALL
Veseli zraci sunca su šarali moju sobu, ne izbegavajući moje lice na svojoj putanji. Promrmljala sam, to me je probudilo. I nisam više mogla zaspati.
„Dobro jutro!“, rekla sam tmurno sebi, kao što uvek činim. Navika.
Ustala sam buntovnički sa kreveta, i odvukla sam se do ormara u mojoj sobi. No, saplela sam se o glupave papuče, koje su stajale nasred sobe. Opsovala sam, dok sam se zadržavala da ne padnem. Otvorila sam stari, potamneli regal, koji je imao ulogu ormara. No, nisam tamo našla ništa. Bio je prazan.
„ Senilna babo!“, rekla sam besno sebi, pogledajući po sobi, tražeći.. kofer.
Zaboravila sam da danas idem na Hogwarts. Kako mi se to desilo. I always forget!
Krenula sam ka koferu, koji je stajao kraj prozora. Na njemu je ležala moja lepa plava mačica i traperice, koje sam uvek nosila za prve dane. Navika. Pogledala sam usput kroz prozor. London je bio razigran... ili nije? Zapravo, pekara koja se otvarala u 7h svakog jutra, u tačno vreme, bila je zatvorena. Znala sam da sam se probudila rano! Ne... Mrzela sam to- i to jako!
„ Vanessa, pokopaj se.“, rekla sam sebi, gledajući na svoj ručni sat. Da, bilo je 06:22 h.
No, imalo je lepših strana. Upašću u kupaonicu pre Jade! Savršeno. Ova činjenica me je mamila da krenem. Zgrabila sam čarape,patike i odeću , i otišla ka kupaonici, koja je na istom katu. Hodala sam operzno, na prstima, ne bi li nekog probudila. Mrzela sam to. Kada nekog probudim.. Ili kada mene neko probudi. Srećom, bez problema sam ušla u kupaonicu. Pogledala sam se u ogledalu, koje se prostiralo duž zida. Videla sam sebe, sa podočnjacima, čupavom i zamršenom tamnom kosom, i zamišljenim tamnim očima. Tipična Vanessa Krist MaxMontas.
„ Eh..“, tužno sam uzdahnula, i skinula spavaćicu sa sebe.
Odvrnula sam toplu vodu, i tek malo hladne i ušla u tuš - kabinu. Živeli smo u bezijačkoj kući, jer je to bila mamina želja. Ona je bila književnica, koja je pisala jako čitane romane u bezijačkom svetu, baš o ovom našem. I nije želela da prestane da piše. I zato smo živeli u njenoj staroj kući, u Londonu. Nije mi smetalo, jer sam volela TV. I mp3.. I još puno stvari. Neko je besno kucao na vrata, kada sam ja završila kupanje, i umotala se u beli mantil. Otvorila sam oprezno vrata. Lana Miriam, ili moja starija sestra.
„ Jade?“, upitala je radoznalo.
Imala je veće podočnjake od mene, i izgledala je iscrpljeno. Več je bila obučena u dnevnu odeću, što me je čudilo, jer je volela spavati do podneva.
„ Ne. Ja sam Vanessa, thanks God!“, nasmejala sam se. „ Što želiš?“
Slegnula je ramenima.
„ Svezana ti je kosa.“, opravdala se. „ Samo mi baci jednu šnalu, da svežem kosu. Usput.. Doručak je spreman.“, rekla je.
Bacila sam joj njenu braon šnalu, našta se ona zahvalno osmehnu. Zatvorila sam vrata, i stala da navlačim traperice.
Jade i ja smo fizički bile jako slične. Obe smo bile vitke, osrednje visine, simpatičnog osmeha i tamnih očiju. No, kosa nam je bila različita. Njena kosa je obrazovala lokne, a ja sam imala skroz ravnu kosu. To me je veselilo. Bila sam, ipak, unikat. Nas dve smo bile psihički, potpuno drugačije. Ona je bila pesimista, a ja nasmejani optimista. Ja sam volela da se družim sa svima, dok je ona imala podelu po domovima. Družila se samo sa Revenclawcima, ali meni to nije smetalo da je volim.
Sišla sam u prizemlje, kada sam se skroz skockala. Kosa mi je bila svezana u konjski rep, a lice večno nasmejano. U kuhinji je bila mama, koja je čitala neku debelu knjigu, a tata je postavljao stol.
„ Ness.“, tepao mi je kada sam sela za stol. Osmehnula sam mu se.
Na škriptanje stolice mama je digla pogled.
„ Dobro jutro, Ness!“, pozdravila me je nezainteresovano, otpijajući gutalj Cole.
Lana Miriam je nespretno trpala tost u usta, dok me je znatiželjno posmatrala.
Uzela sam gutalj kave, i zgrabila šaku čipsa.
„ Nisi fer!“, potužila se Lana, gledajući me kako krckam čips u ustima. Izbeljila sam joj se s punim ustima, našta se tata pobunio: „ Vanessa!“, podviknuo me je.
Krišom sam mu zalepila žvakaću za majcu dok je bio okrenut leđima. Lana ni mama to nisu primetile, jer je hodajući parfem „ La rose“ uhodao u kuhinju. Jade.
„ Hi, people.“, javila se nezainteresovano.
Mahnula sam joj rukom, jer sam bila zauzeta čipsom. Mama je klimnula glavom, jedino je tata progovorio, dok je prenosio još tostova na sto.
„ ’ Jutro, Jade!“,rekao je.
***
„ Požurimo!“, jurila je Jade ispred mene i Lane.
Išle smo peške do Kings-a. Kao i svake godine, tradicija. Bili smo udaljeni odatle tek 15-ak minuta. No, Jade se žurilo.
Koferi su glasno i zadovoljno čangrljali pločnikom, dok su se zainteresovani građani okretali k nama, našta sam crvenela. Ko zna šta su tada mislili!
„ Kuda ti se žuri? Dečku?“, podsmevala joj se Lana, dok me je vukla ka nazad, da ne bi išla. Volela je da nervira godinu dana mlađu od sebe, Jade. Jade se besno okrenula.
„ Ne, ja ne hodam sa svakim.“, rekla je besno, nastavljajući ulicom, sudarajući se sa jednim čovekom.
„ Izvinite.“, pokunjeno je rekla čoveku, koji je samo odmahnuo glavom i nastavio.
Srećara. Ja se uvek sudarim sa nekim ko je iznerviran! Pa dobijem tonu uvreda!
„ Ti to nešto na Lanin račun? Ili moj?“, besno sam upitala, hitajući k Jade.
Promrmljala je nešto, ali ja sam je čula. Lana Miriam me je upitno gledala.
„ Meni se Troy ne sviđa!“, besno sam dobacila, sklanjajući kosu sa očiju. Moja je bila zadnja. Kao i uvek.
***
„Anna! Aannaa!“, dozivala sam devojku sa braon kosom, koja je delovala pogubljeno u svoj doj buci.
„Vane!“, viknula je, i pojurila k meni.
Nasmejano sam je čekala da mi se dovoljno približi.Zagrlile smo se, gurajući ljude oko sebe, no sada to nije bilo važno. Opet nas dve.
„ Kako si? Kako je?“, upitala me je, kada je došla do daha.
„ Super. Kod tebe? Da li si videla nekoga još?“,upitala sam je, gledajući oko sebe, tražeći pogledom.. Ah.
„ VANE!“, čuo se dvostruki vrisak iza mene.
K meni su trčale Kathy i Violet. Srećno sam ih gledala dok su se približavale.
Zagrlile smo se sve skupa,a zatim je Anna upitala:
„ Gde su Anna Potter i Victoria?“
Violet je slegla ramenima, a Kathy odmahnula glavom. No, ovo pitanje je već bilo suvišno. Anna Potter i Victoria su nam se veselo približavale i probijale kroz grupe ljudi.
„ Heeej!“, viknule su nasmejano, u isti glas.
Još jedan grupni zagrljaj. Ljudi koji su prolazili kraj nas su nas začuđeno gledali.
Grupa devojaka koja se smejala bez razloga, i radovala se, i volela se, i zabavljala se.. To smo mi.
„ Ako ne krenemo.. Voz će otići.“, rekla je mudro Kathy, kao i uvek.
Složili smo se s njom da trebamo otići do voza i smestiti se.
Našli smo slobodan kupe, posle 15-ak minuta. Laknulo nam je. Smestile smo se.
Svako je počeo da priča sa onim do sebe – Anna Potter i Kathy su se raspravljale o tome koju će jaknu kupiti i kog će biti kvaliteta, Anna i Victoria su pričale o Skrbi za magična stvorenja i o Victoriinoj sovi. Ja sam poslednja sela, jer sam imala problema sa nameštanjem kofera.Sela sam kraj Violet, i krenule smo da pričamo o tome koja ćemo čuda praviti ove školske godine.
„ Predlažem da zapalimo zadaće!“, predložila je sa entuzijazmom.
„ Da samo kome?“, upitala sam je, razmišljajući.
„ Šta kažeš na onu kravu sa 7.-e. Ona što nam uvek zasere pokušaj da uspavamo McGonagallicu?“, predložila je, unoseći se u priču.
„ Da. To je to!“, bacila sam joj kosku.
Sve cure su se okrenule ka nama, kada su čule glasan pljesak. Zavladala je tišina.
„ Šta vas dve mutite?“, upitala nas je sa nepoverenjem Anna.
***


UPDATE:
Polako vraćam Vanessu u život. Predugo traje da ne bi imala svoj kraj. Uhvatiću vreme da komentiram sve vaše postove.




Post je objavljen 17.03.2008. u 16:17 sati.