eeeej...evo onog dugoo isčekivanog posta kojeg sam vam obećala...Moram započet jednu temu...Šta vam nije glupo kad nekoga poznate i on nakon toga prođe pored vas kao da vas nikad nije vidio?Kao da ste mu potpuni neznanac u životu,kao da mu nikad zbog vas nije kucalo srce ili vam se nasmijao......Nije to onaj obični osmijeh koji se "dobaci" svakoj osobi....onako u prolazu...ili onaj osmijeh što znači : dalje od mene....to je onaj osmijeh koji govori više od samih riječi....onaj osmijeh koji ti pruža lažnu nadu i stvara trnce u tvom tijelu...da,to je baš onaj osmijeh koji govori da si zaljubljen...uvijek nas nešto izda...ili osmijeh kojim se obraćamo ljudima ili naše oči koje često govore puno stvari koje mi ne bi htjeli da se znaju...ali nas izdaju...najveće izdajice nosim u glavi!hehe....i tako netko tko nas je upoznao i tko nas ZNA kao osobu nas ne pozna...nadam se da će te shvatit ovu rečenicu...Toliko trenutaka proživite zajedno...kroz toliko toga prođete ZAJEDNO,a na kraju se ni ne pozdravljate...Zašto u trenutku kad nekoga želiš mrzit...u trenutku kad ti je mržnja potrebna da preboliš ili zaboraviš...zašto onda ne možeš mrziti?!Imaš toliko razloga i dalje ti nije dovoljno...i dalje ti je jako stalo do te osobe...zašto????
E da...u ovom postu ću još spomenut moje drage prijatelje koji mi pružaju potporu u svemu i koji su uvijek uz mene...Ima ih jako malo,ali su zato jako vrijedni...U idućem postu ću im napisat zahvale...pufa od mene do idućeg puta...Veliki pozdravi: Inchy,Jopi,Medy,Eli,Shepy,Tonki,Ani,Borni,Stoji i mojim sestričnama Dei,Maidi i Mii.
Post je objavljen 17.03.2008. u 14:18 sati.