Godine 1996., MC Mike Shinoda i gitarist Brad Delson diplomirali su u srednjoj školi u Agorijii u Los Angelesu predgrađu Augora Hills, California. Nakon što su diplomirali, formirali su sastav sa svojim prijateljem Robom Bourdonom, pod nazivom "SuperXero". Prije tog sastava, Brad i Bourdon su bili u grupi zajedno, nekih godinu dana, sastav se zvao "Relative Degree". Delson je također bio član grupe "The Pricks".
Tri člana grupe "SuperXero" svirali su starinske oblike njihove glazbe zajedno dok su bili na fakultetu. Delson je upisao "University of California", Los Angeles. Shinoda je išao u "Art Center College of Design" u Pasadeni, California. Dok je bio u UCLA, Delson je upoznao basista Dave Farrella. Delson i Farrell su bili cimeri i često su vježbali i svirali zajedno. Farrell je prije bio član sastava "Tasty Snax" s Markom Fioreom, kasnije su promijenili ime u "The Snax". Fiore je kasnije postao "Linkin Parkov" kinematograf. Dok je Mike bio u "Art Center College of Design", Shinoda je upoznao Joe Hahna. Farrell i Hahn kasnije su se priključili grupi "SuperXero" i ime sastava se promijenilo i postalo kraće "Xero". Njima petorici se kasnije pridružio Mark Wakefield (vokalist), i kasnije su snimili svoj prvi demo album nazvan po sastavu (tj. zvao se "Xero"). Poslali su je raznim izvođačima, ali nisu nikad potpisali. Nedugo nakon toga Mark Wakefield je napustio sastav.Wakefield je otišao, Shinoda je tražio novog vokala, u isto vrijeme je Brad internirao Warner Brothers Records A&R predstvanika Jeff Blue kao dio njegovog komunikacijskog stupnja. Blue je okrenuo pozornost Brada i Mikea na Chestera Benningtona, mladog vokalista iz Phoenixa, Arizone koji je tražio mjesto u nekom sastavu, nakon što je bio vokalist u sastavu "Grey Daze" (Iako je bio poznat kao Sean Dowdell i His Friends) od 1993. do 1997.
Shinoda i Delson poslali su Benningtonu snimku koja je sadržavala samo instrumente u sebi i on je morao snimiti vokale za nju. Nakon toga je nazvao Shinodu i otpjevao je pjesmu preko telefona, Mike je bio impresioniran time što je čuo od Chestera i pozvao ga je da dođe na audiciju kod njih u Los Angeles. Na audiciji je bilo još nekoliko potencijalnih vokala, ali su otišli čim su čuli kako Chester pjeva. Nakon što se Bennington priključio grupi željeli su potpisati ugovor, ali nažalost ime je već bilo zauzeto grupom iz 70-ih, 80-ih iz Australije pa su onda morali promijeniti ime u Hybrid Theory. Farrell nije bio u mogućnosti snimiti njihov prvi po sebi nazvan EP. Umjesto njega su Brad i Kyle Christner svirali bas. Sredinom 1999. godine, samo su izdali tisuću kopija "Hybrid Theory EP"-a.
Nekoliko su kopija poslali velikim izdavačima, među kojima je bio i "Warner Brothers Records". Ostale kopije su bile podjeljenje članovima sastava "Street Teama". Farrell je bio privremeno zamijenjen Scottom Koziolom. Scott se pojavljuje u videu "One Step Closer2 iz album Hybrid Theory.
Sastav je 1999. godine potpisao s izdavačkom kućom Warner Broters zahvaljujući Blueu, no bili su prisiljeni promijeniti ime zbog autorskih prava Britanske "electronic" grupe "Hybrid". Bilo je nekoliko prijedloga za novo ime, uključujući Clear, Probing Lagers, Ten P.M. Stocker i Platinum Lotus Foundation. Dok je sastav stvarao Hybrid Theory, parkirali su svoje aute na parkiralište gdje je bilo vremenski ograničeno, kao što Bennington kaže:
Wikicitati „Mi smo vjerojatno potrošili više novaca na parkiralište nego što je Warner Brothers zaradio za cijelu godinu!“
Bennington je predložio ime "Lincoln Park" zato jer bi se on često vozio njime u Santa Monici, Calofornia (sada poznata kao Christine Reed Park). Smatrao je da je to dobro ime jer "Lincoln Parkovi" nalaze se svuda po Sad-u i svugdje bi se smatrali "domaćima". Prihvatili su ime "Lincoln Park" na nekoliko mjeseci, ali kada su odlučili registrirati domenu, "lincolnpark.com" je već bio zauzet. Pošto si sastav nije mogao priuštiti da ju kupi, samo su promijenili izgovor "Lincoln" u "Linkin" i kupili su domenu "linkinpark.com".
Post je objavljen 16.03.2008. u 21:58 sati.