Vec i vrapci na granama znaju kako je Amerika zemlja u kojoj su zastupljeni svi narodi i jezici svijeta, a NYC i okolica u tome prednjace.
I naravno, mozete zamisliti kako izgleda radni dan u ER...svakih desetak minuta trazi se prevoditelj za ovaj ili onaj jezik, dijalekt ili sto ja znam vec. Prevoditelji u nasoj bolnici su svi, od kuhara, spremacica, sekretarica, specijalizanata..to se jednom rijecju zove kulturno bogatstvo i raznolikost.
Pri zaposljavanju morao sam zaokruziti na listi jezike koje poznajem: medju stotinjak ponudjenih zaokruzih hrvatski, srpski, bosanski, srpskohrvatski, jugoslovenski. Na pocetku su me cesto zvali da prevodim s ruskog ili poljskog, jer je po njima to sve slicno, no na kraju su nesto naucili pa su pozivi bili rjedji i primjereniji.
Moj susret sa Mr. Z, sedamdesetgodisnjakom iz Beograda, nevjerojatne slicnosti na Ckalju, izmamio je suze radosnice na njegove oci.
Naime, on ne zna engleski i godinama je za sve svoje muke i probleme morao koristi usluge prevoditelja, uglavnom kceri ili unuka, koje su onda su sve njegove simptome moderirali i prilagodili duhu engleskog jezika. Jel je vrlo tesko prevesti metaforu tipa: "Jebote doktore, vucem nogu ko bagava kucka, u dupe je nabijem", na monotoni engleski jezik. Naravno, za neke simptome Mr. Ckalja nije se mogao pozaliti otvoreno pred obitelji jer su bili intimne prirode. I tako je nakon nekoliko godina patnje i mraka konacno osvanulo sunce nasem Ckalji koji sad moze lepo da se jada na " nasem" jeziku.
Prvi nas razgovor bio je nesto za dozivotno pamcenje. Upitam ga ja sto ga danas najvise muci. A on ce ko iz topa: Doktore, imam zapaljenje suljeva. Nisam znao o cemu se radi, pomislih da su to zuljevi na srpskom, pa ga upitah ga gdje se nalaze i kako ih je dobio, a on ce meni : Pa je***te doktore, otkud ja znam. I zapocne skidati hlace i gace. Scena ko iz filma.. Srpskog humoristickog. Ja zurim potpuno zbunjen, speahless. Gologuz, prigne se on naprijed, rastvori polutke straznjice i pokaza prstom govoreci: Tu su doktore, tu su. Pomagaj.
Ugledah najvece hemeroide na svijetu. Nasmijah se od srca te ga utjesih ga ja kako cemo mi to rijesiti vrlo brzo.
Nakon toga bijasmo sretni obojica , ja jer naucih nesto novo i rijesih misteriju, a nas Ckalja jer se zapaljenu suljeva primako kraj.
I tako, dok je nas Ckalja odlazio kuci, poruci mi da ima da pozdravim kevu i caleta jer su napravili tako krasnog druga i coveka. A meni poruci da mi ne gine sljivovica i pecena curka kod njega kad me put nanese u Beograd.
Lepo, zar ne ?
Post je objavljen 16.03.2008. u 19:27 sati.