Pa, moram priznati da sam, u svojoj dugačkoj i dakako plodnoj rejverskoj karijeri, štošta doživio, ali za ovako nešto još nikada nisam čak niti čuo, a kamoli imao prilike osjetiti na vlastitoj koži.
Naime, doživio sam svakojake gužve i ponekad i one najgore vrste, pa čak i ljubljenje vrata kluba zbog prepunjenosti, međutim, situaciju da kupim kartu na blagajni kluba u uredovno vrijeme iste i da onda ne uđem u isti zbog obilno prekomjerne prodaje karata, za mene predstavlja novo iskustvo.
A sve je počelo tako fino. Granicu smo prošli gotovo i ne primijetivši je; izostalo je cak i fiksno kam greste? pitanje slovenske granične policije. Slijedi lagana vožnja sa minimalnim prometom koja nas je dovela do AGa, gdje je uistinu bilo puno ljudi na onoj prilaznoj cesti, ali to je standard za 99% događanja ovog kluba.
Zatim uredno parkirali blizu ulazne kapije, kupili kartu bez čekanja i bez ikakvog upozorenja da bi moglo doći do nekakvog prekrcavanja kluba .Na ulazu je bila špica, ali niti to nije nikakva novost, jer obično tako bude oko sat iza ponoći, kad se ovo događalo, pa se obično ubrzo raščisti.
Na moment mi se učinilo da se red bas i ne miče, ali tada tome nisam pridavao pažnju.
Kako je pola sata kasnije iz daljine bila jasno vidljiva špica, napravili smo još jednu šetnjicu unaokolo, sreli drage poznanike, te se vratili na ulaz, gdje je brojčano stanje ljudi bilo nepromijenjeno.
I gdje sam se uskoro uvjerio da se red doista ne miče.
Stoji nepomičan, pa se mišjim koracima pomakne par centimetara naprijed, pa opet stoji i stoji. I tako je proteklo doista bezobrazno puno vremena, točnije, otkucao je četvrti sat nedjelje, kad se, umjesto ulaska u klub, dogodila jedna druga simpatična situacija.
Jedan za drugim, na parkingu su počela nicati policijska vozila, da bi ih se vrlo brzo skupio zavidan broj.
S njima je stiglo i par rotirajućih prvopomoćnih kola, koja su pružila pomoć onemoćalim revjerima.
Gledajući oko sebe, priznajem da smo doista imali zanimljivo i rijetko viđeno okružje, tako netipično za bilo što vezano uz zabavu, za koje se nadam da neću tako skoro ponovo imati, a kao poseban ukras svemu, uskoro je počelo kišiti.
I tako, stojimo u redu, vise Pro forma nego s nekim jasnim ciljem, a vrlo skoro policija objavljuje potpunu i konačnu zabranu ulaska, sto je značilo hitar odlazak na blagajnu kluba i borbu za povrat love od karata, koju smo ipak dobili nazad bez većih problema, te prestanak besciljnog čekanja u ne baš toploj zimskoj noći.
Stojimo i gledamo što dalje, stojimo i fućkamo neku neodređenu melodiju, očekujemo nešto, bez jasne predodžbe što bi se moglo dogoditi, kad su se odjednom otvorila dvoja velika bočna vrata AGa, koja nisam vidio otvorena barem 7-8 godina, unutra ljudi krdo, špica nemila, mogućnosti bilo kakve zabave nema, osim ako vas zabavlja biti sardina u limenci.
Na razglasu objavljuje trenutni prekid glazbe od strane policije, koji je uskoro evoluirao u trajni i partyu ili čemu već, došao je kraj.
Svi smo potjerani s parkinga izvan kruga kluba, a i istog počinje izlaziti uznevjerena i osupnuta ekipa, pomalo nesvjesna onoga što se događa i u raznoraznim činjeničnim stanjima.
Bilo je to nešto iza pet sati ujutro, a tada se zabava prema svačijem osobnom gustu preselila na ceste okolo kluba i moram priznati da se doista moglo vidjeti i čuti doslovno svašta, a isto se baš ne bi moglo opisati kao uobičajeno i općeprihvaćeno ponašanje mladih ljudi.
Ranije spomenuti policajci su se fino pozicionirali na strateške točke po cestama i čekali. Pa smo stoga čekali i mi, do iza 07h, ali kako ni to nije bilo dovoljno dugo, morali smo se pouzdati u božicu Fortunu, koja nas se ipak sjetila.
Eto, da rezimiram.
Kao prvo, pokazalo se da je pohlepa doista jedan od velikih i vrlo prisutnih ljudskih grijeha, i nadam se da ce se ovaj put obiti o glavu onome tko ju je i počinio.
Kao drugo, poznato je da AG vise nije sto je bio, međutim, sada vas želim upoznati sa činjenicom da vrtoglavo juri prema dnu.
Naime, ulaz od 29EUR smatram adekvatnom cijenom, koju ću rado platiti, ako za protuuslugu dobijem plaćeno.
A ne tražim ( a niti oni nude ) puno:
1. Želim uci u klub
2. Želim imati mogucnost odloziti jaknu ( i to extra platiti )
3. Želim moci popiti nesto na šanku( i to extra platiti )
4. Želim imati barem minimum zraka i prostora.
5. Želim ćuti i vidjeti obećane i plaćene audio-vizualne doživljaje
Očito je i to postalo previše.
Na ovakav način klub zasigurno neće dugo opstati. Value for money je jedan od temelja ovakvog posla i bez njega to neće ići.
I jedna opaska: ako ce vodstvo kluba, kao sto se nadam, na neki način htjeti riješiti ovaj problem za ubuduće, predlažem, kao jedan segment rješenja, filtriranje ekipe kroz godište, dress code i osobno činjenično stanje posjetitelja.
Kao treće, doista moram pohvaliti slovensku policiju, koja je maksimalno korektno obavila svoj posao.
Pokušavao sam zamisliti istu situaciju primjerice u našoj Rijeci, ali sam odustao sam od te radnje, iz jasnih razloga.
I kao četvrto, ne mogu ne primijetiti, da ovoliki broj doista prekrasnih cura na jednom mjestu, još nisam imao priliku vidjeti.
Sve u svemu, super smo se proveli na parkingu AGa, ne potrošivši ni eura, te uživajući u spektaklu.
Veliki pozdrav svim noćašnjim supatnicima do nekog skorog viđenja u, nadam se, boljoj Ambasadi Gavioli.
Post je objavljen 16.03.2008. u 19:08 sati.