Marketing
ZAŠTO ĐAPIĆ NEĆE OPET POSTATI OSJEČKI GRADONAČELNIK?
ĐAPIĆEV KONAČNI PAD
Na ovaj post me potaknuo voditelj emisije „Nedjeljom u dva“ hrvatske kratkovidnice HRT, Aleksandar Aco Stanković i njegov današnji gost Anto Đapić.
U prošloj izbornoj kampanji za Hrvatski sabor je predsjednik HDZ-a uništio Đapićevu stranku, a uništenje je krenulo dan nakon što je Đapić ispod stola ponudio poslijeizbornu koaliciju Milanovićevoj Socijaldemokratskoj partiji. Zato je Sanader sutradan izjavio „Glas za HSP je glas za SDP“, i uplašio plašljivo biračko tijelo desnice koje se priklonilo kriptokomunističkoj stranci HDZ, čemu je pomogla i Milanovićeva nesmotrena a ipak urođena izjava kojom je postavio zahtjev za revizijom vjeronauka u školama, što samo po sebi nije nelegitimno postaviti ali kao što se vidi, štetno je za pridobivanje povjerenja glasača-deklariranih katolika. Tu je Milanović bio iskren za razliku od Sanadera koji otvoreno koketira s Rimokatoličkom crkvom u Hrvatskoj, i s vremena na vrijeme s njom potpiše kakav lukrativni ugovor, i to točno pred početak predizborne kampanje – ZNA SE;-) a s druge strane se kao deklarirani katolik ne drži katekizma.
Malo bolji poznavatelji političke scene u Hrvatskoj znaju da je Sanaderov obračun sa Đapićem povodom Đapićeve ponude SDP-u samo povod i izgovor jer pravi razlog odbacivanja svog dugogodišnjeg ovisnika i posilnika je Europa, odnosno stav Europske komisije da neofašisti i antisemiti ne smiju biti članovi neke demokratske vlade koja svoju zemlju kandidira za članstvo u Europskoj Uniji. Taj stav potječe još od 2003. kada je Europska komisija izričito zabranila Ivi Sanaderu koaliranje sa Đapićem odnosno da s njim osnuje novu vladu, a taj je stav tada iznio talijanski veleposlanik u ime zemalja-članica EU, akreditirani u Zagrebu.
Tada kao i danas točno se zna zašto je Europska komisija praktički ucijenila Sanaderovu vladu da ne smije u koaliciju sa Đapićem na nacionalnoj razini, kao niti više na lokalnoj, jer Đapića prati teška prošlost kada je umjesto pravaške vodio ustašku politiku u Hrvatskoj stranci prava, kada nije propustio priliku pred novinarima pozirati ispod portreta ustaškog pogavnika Pavelića, kada je svoje zavedene pristaše pozdravljao fašističkim pozdravom dizanjem desne ruke uvis, kada je na svojim crnokošuljačkim marševima po Rijeci i Vukavaru prijetio brzim istrebljenjem komunista i Srba, i svakim takvim nastupom štetio međunarodnom ugledu Republike Hrvatske i svoje stranke (iz koje je btw. isključen u srpnju 1993.) koju je uz izravnu pomoć vlasti prvog predsjednika Republike Franje Tuđmana oteo, i potom pretvorio u crnokošuljaško ruglo i izlog za plašenje i sijanje prijetnji prema svima koji su njegovi neistomišljenici, a sve pod zaštitom i skutima Tuđmanove Hrvatske demokratske zajednice koji je svoju stranku, iako preplavljena bivšim komunistima, nekadašnjim funkcionerima KPJ i Saveza komunista, kao i udbašima i oficirima Udbe i OZNE, tih najzloglasnijih komunističkih tajnih službi u rangu KGB-a, postavio zahvaljujući Đapićevom ekstremizmu u politički centar, kao narodnu stranku, iako je upravo Hrvatska stranka prava po Starčevićevim načelima narodni pokret ili tipična narodna stranka. Dok je HSP od 1990. do 1994. bio demokratski i neovisan, D. Paraga je na osnovi programa o hrvatskom državnom pravu i Ante Starčevića okupljao u Hrvatskoj stotine tisuća pristaša. Međutim, Anto Đapić je oteti HSP okitio, pored Pavelićevim portretima i portretima Oca domovine Ante Starčevića, vučeći na taj način po blatu Oca domovine i njegova načela jer Ante Pavelić je ispisan iz pravaštva onog trenutka kada je 1941. potpisao rasne uredbe sa zakonskom snagom dok je Starčevićev nauk temeljen na ravnopravnosti svih ljudi, bez obzira na vjeru i etničko porijeklo. Dr. Ante Starčević je zastupao čak i internacionalno bratstvo među ljudima svijeta. Sve to što je Đapić radio otkad ga je Tuđman instalirao za predsjednika HSP-a odgovaralo je bivšim komunistima koji su u pravilu glavni urednici, urednici i novinari u medijima, i sve je to odgovaralo političkim konkurentima pravaša, ponajprije bivšim komunistima iz Socijaldemokratske partije i Hrvatske demokratske zajednice. Svima njima je, u pravilu, odgovarao (protuustavni i protuzakonit) državni udar koji je Franjo Tuđman izveo godine 1993. u Hrvatskoj stranci prava kako bi se riješio svoga jedinog pravog i istinskog oponenta i političkog konkurenta, Dobroslava Parage, pod izgovorom da, kad ne bude Parage, sve će biti super u Hrvatskoj.
Kao što vidimo, Franjo Tuđman je bio u pravu,i ili (?), jer, sve je danas super u Hrvatskoj – nema visoke inflacije, zaposlenost pada (često se zapošljavaju kao skupljači plastičnih boca po kntejnerima za smeće), puno hrvatskih građana su dioničari i jača srednja klasa, Hrvatska je reintegrirala svoj teritorij i na njega vratila i vraća pobunjene Srbe, hrvatski ratni zločinci su u Haagu gdje im je i mjesto, ZERP je nepotreban jer je važnije članstvo u EU u koje stupamo za manje od 10 godina, vlada i predsjednik Republike se oštro bore protiv korupcije i svojim javnim ponašanjem jačaju pravnu državu, a osim toga, zašto bi Hrvati imali svoj ZERP kada Talijani imaju svoj, čak i Slovenci svoj iako uopće nemaju otvoreni izlaz na more, ali dati će im ga Sanader kao izraz dobre volje i dobrosusjedskih odnosa. Sve je u Hrvatskoj bolje i super je otkad nema Dobroslava Parage u medijima a time i u političkom establišmentu - Paraga - taj vječiti gnjavator i kritičar Franje Tuđmana koji mu je putem Manolićeve tajne udbaške službe pobio pola stranačkih dužnosnika i zapovjedništvo Hrvatskih obrambnenih snaga, tih paravojnih jedinica prema koji su i njemački nacisti bili bebe, kako su nas učili liberalni mediji u Hrvatskoj, te kako su tumačili Slobodan Milošević i Franjo Tuđman. Čudno samo kako se niti jedan „Paragin nacist“ nije našao optužen pred haaškim sudom kao notorni hrvatski ratni zločinac? Čudno da Franjo Tuđman nije Paragu isporučio haaškom sudu kada je cijelu garnituru svojih HVO-generala na čelu s generalom Blaškićem i šefom HDZ-BiH Darijom Kordićem izručio međunarodnom tribunalu kao žrtvenu janjad svoje „mudre i jedine moguće“ politike prema Bosni i Hercegovini. Naravno, skoro sam zaboravio, pa Paraga je moćan jer je agent Cije i Mossada, plaćenik i eksponent „židovsko-masonskog lobija“ jer upravo tako su nas učili glavni urednici, urednici i novinari medija u Hrvatskoj tijekom devedesetih godina kada su se ulizivali Tuđmanu i time „štitili hrvatske nacionalne interese“. Ne smijemo zaboraviti, u isto vrijeme dok je Franjo Tuđman znao da Anto Đapić ima dosije doušnika KOS-a je kao doušnika KOS-a optužio Dobroslava Paragu koji nema doušnički dosije ali su ga zato jugoslavenska Udba, kao i Tuđmanov SZUP, držali pod budnim okom putem svoje doušničke mreže, a pogotovo nakon 1990. kada je Paraga obnovio Hrvatsku stranku prava, i još opasnije po jugoslavenski režim u Beogradu i Tuđmanove planove – Paraga je u program HSP ugradio program o osamostaljenju Republike Hrvaske i otcjepljenju od SFR Jugslavije, što nijedna druga stranka nije imala u svom programu, te je taj program provodio u djelo – na užas Jugoslavena i titoista.
Prvo sam mislio kritizirati Aleksandra Stankovića što Đapića danas nije suočio niti s jednom od njegovih čestih antisemitskih izjava i neofašističkih ekstremističkih ispada, kako bi hrvatska javnost i osječki birači saznali i znali zašto Đapić neće opet postati osječkim gradonačelnikom, ali poslije si mislim - a zašto bih kritizirao Stankovića kada se na isti način ponašaju i novinarka i voditeljica Mirjana Hrga, ili Mislav Bago u svojoj emisiji otvoreno-zatvoreno, ili glavni urednik Jutarnjeg lista, ili gl. urednik Večernjeg lista, ili glavni ravnatelj HRT-a i glavni urednik Hrvatske televizije, pa bivša komunistica Hloverka Novak-Srzić itd. U pravilu nitko u medijima i u politici nije Đapiću postavio kritično pitanje u vezi njegova desničarskog ekstremizma, a u medijima se prave da su liberali, pa mi je to dosta neshvatljivo. Na pr. Jutarnji list, koji se nalazi u vlasništvu nedavno preminulog njemačkog pobornika socijaldemokracije iz Westallgemeine Zeitung, deklarira se, ne doduše kao socijaldemokratski, ali zato kao list ideologije liberalizma, dakle, kao liberalni list, ali je praktički posljednjih godina na svojim stranicama davao medijsku platformu za Đapićevu afirmaciju i njegov mogući ulazak u vladu RH jer je poznato da redakcija Jutarnjeg mrzi Dobroslava Paragu koji ih podsjeća na njihovu komunističku prošlost. Zato im je bolji jedan Đapić od Parage. Osim toga, Paragu smatraju opasnim po društveno uređenje RH jer je on spreman uvesti demokraciju u Republiku Hrvatsku i od nje učiniti pravnu državu, a to je nešto što niti medijskim maherima i njihovim istomišljenicima u vlastima uopće ne odgovara jer oni u kaosu tranzicije plivaju kao bubrezi u loju – obogatili su se na račun hrvatske sirotinje i žrtvi i muci hrvatskih branitelja, i dobili su društveni status i ugled, doduše lažni ali bolje ikakav nego nikakav.
Da skratim priču, ono što novinari ne žele reći, jer su svih ovih godina, u pravilu, pokvareno šutjeli, jeste činjenica da Đapić neće ponovo postati gradonačelnikom Osijeka jer ima debeli dosije jednog antisemitskog političara koji je u demokratskom svijetu nepoželjan. Prisjećamo se da su svi gradovi-prijatelji Osijeka raskinuli povelje s Osijekom – i to jedino i upravo zbog neofašista i antisemita Đapića dok je bio na čelu osječkog poglavarstva. Čak i sada, kada su i novinari u Hrvatskoj proglasili Đapićevu stranku kao navodno reformiranu, da je odbacila Đapićev teret crnokošuljštva, nisu spremni otvoreno priznati da Sanader sa Đapićem ne smije sklopiti koaliciju jer lažni magistar ima antisemitski dosije u najvećoj židovsko-američkoj organizaciji B'nai B'rith. To je, inače, jedna organizacija koja štiti uspomenu na holokaust, i koja je snažno podržala hrvatsku državnu nezavisnost u vrijeme kada ju je posjetio pobornik hrvatske nezavisnosti i predsjednik Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga, 1991. godine, ali to hrvatska javnost ni danas ne zna jer elektronski mediji drže gospodina Paragu pod stopostotnom cenzurom. Naši novinari izbjegavaju to reći jer bi ih sutra netko pitao – a dame i gospodo, zašto vi godinama kurvanjski šutite o jednome političaru u Hrvatskoj, kao što je Đapić, koji je dobivao i do osam saborskih zastupnika, i oko trećine glasova na lokalnim izborima, naravno, uz potporu vladajuće stranke, a vodeći je hrvatski antisemitski političar i desničarski ekstremist? Zato su ti isti novinari, odgojeni na idelogoji titoizma, bili jaki i hrabri kada se trebalo nabacivati blatom na jedinog nekomunističkog vođu konzervativne desnice u Hrvatskoj, Dobroslava Paragu, kojega su bivši komunisti Franjo Tuđman i Slobodan Milošević podjednako optuživali za buđenje fašizma u Hrvatskoj iako je jedino što je
g. Paraga radio - branio je Hrvatsku u vrijeme velikosrpske agresije, i borio se za hrvatsku državnu nezavisnost, kao i za zapadnu granicu Velike Srbije na Drini. Ajde da su ga optuživali demokrati, ali bivši komunisti koji se lažno predstavljaju kao antifašisti? Svašta!
Sada smo konačno svjedoci konačnog pada Firera Ante Đapića kojega je stvorila titoistička ljevica u Hrvatskoj. Ne smije ni SDP u koaliciju sa Đapićem, iako je Slavko Linić, kojemu je Đapić 1999. prijetio crokošuljaškim maršom u Rijeci da će istrijebiti sve komuniste u tom gradu, tako i njega, Linića, da mu je Đapić poželjan koalicijski partner. A zašto ne smije? Zato što je Socijalistička internacionala skoro poludjela kada su pred nju stavljeni dokazi o koaliciji Račanova SDP-a sa Đapićem u Velikoj Gorici. Stav Socijalističke internacionale čak je iskreniji od stava Europske narodne stranke, jer SI je rekla no passaran za koaliciju s antisemitom i neofašistom Đapićem dok Europska narodna stranka to nikada nije rekla, iako je Sanaderov HDZ bio u koaliciji sa Đapićevim HSP-om u mnogim lokalnim sredinama. Jedino Europska narodna stranka nije Đapićev oteti HSP primila u pridruženo članstvo jer bi bilo neugodno imati u svojim redovima jednu stranku koja je oteta na očigled cijele javnosti, što političarke i političare u Hrvatskoj svih ovih godina nije smetalo da se druže sa Đapićem, jer SVI SU POKVARENI! To su dokazali djelima, a na djelu se čovjeka poznaje. IDEMO DALJE!
Ako ništa drugo, Đapić sada doživljava svoj KONAČNI PAD, tako da više neće moći u ime časnog pravaštva blatiti pravaštvo, što i je bio cilj njegovih gazda. Kao što je dezignirani kandidat za osječkoga gradonačelnika danas u emisiji rekao za svog dojučerašnjeg, a u međuvremenu sudski osuđenog kompanjona Zeca: „I zatvor je za ljude“. Pa Đapiću, nemaš se čega bojati, i zatvor je za ljude pa zašto ne bi bio i za tebe, bez obzira što se nisi pokazo kao čovjek s kičmom?
Izvor fotografija: www.hrvatsko-pravo.hr
CBK
Na ovaj post me potaknuo voditelj emisije „Nedjeljom u dva“ hrvatske kratkovidnice HRT, Aleksandar Aco Stanković i njegov današnji gost Anto Đapić.
U prošloj izbornoj kampanji za Hrvatski sabor je predsjednik HDZ-a uništio Đapićevu stranku, a uništenje je krenulo dan nakon što je Đapić ispod stola ponudio poslijeizbornu koaliciju Milanovićevoj Socijaldemokratskoj partiji. Zato je Sanader sutradan izjavio „Glas za HSP je glas za SDP“, i uplašio plašljivo biračko tijelo desnice koje se priklonilo kriptokomunističkoj stranci HDZ, čemu je pomogla i Milanovićeva nesmotrena a ipak urođena izjava kojom je postavio zahtjev za revizijom vjeronauka u školama, što samo po sebi nije nelegitimno postaviti ali kao što se vidi, štetno je za pridobivanje povjerenja glasača-deklariranih katolika. Tu je Milanović bio iskren za razliku od Sanadera koji otvoreno koketira s Rimokatoličkom crkvom u Hrvatskoj, i s vremena na vrijeme s njom potpiše kakav lukrativni ugovor, i to točno pred početak predizborne kampanje – ZNA SE;-) a s druge strane se kao deklarirani katolik ne drži katekizma.
Malo bolji poznavatelji političke scene u Hrvatskoj znaju da je Sanaderov obračun sa Đapićem povodom Đapićeve ponude SDP-u samo povod i izgovor jer pravi razlog odbacivanja svog dugogodišnjeg ovisnika i posilnika je Europa, odnosno stav Europske komisije da neofašisti i antisemiti ne smiju biti članovi neke demokratske vlade koja svoju zemlju kandidira za članstvo u Europskoj Uniji. Taj stav potječe još od 2003. kada je Europska komisija izričito zabranila Ivi Sanaderu koaliranje sa Đapićem odnosno da s njim osnuje novu vladu, a taj je stav tada iznio talijanski veleposlanik u ime zemalja-članica EU, akreditirani u Zagrebu.
Tada kao i danas točno se zna zašto je Europska komisija praktički ucijenila Sanaderovu vladu da ne smije u koaliciju sa Đapićem na nacionalnoj razini, kao niti više na lokalnoj, jer Đapića prati teška prošlost kada je umjesto pravaške vodio ustašku politiku u Hrvatskoj stranci prava, kada nije propustio priliku pred novinarima pozirati ispod portreta ustaškog pogavnika Pavelića, kada je svoje zavedene pristaše pozdravljao fašističkim pozdravom dizanjem desne ruke uvis, kada je na svojim crnokošuljačkim marševima po Rijeci i Vukavaru prijetio brzim istrebljenjem komunista i Srba, i svakim takvim nastupom štetio međunarodnom ugledu Republike Hrvatske i svoje stranke (iz koje je btw. isključen u srpnju 1993.) koju je uz izravnu pomoć vlasti prvog predsjednika Republike Franje Tuđmana oteo, i potom pretvorio u crnokošuljaško ruglo i izlog za plašenje i sijanje prijetnji prema svima koji su njegovi neistomišljenici, a sve pod zaštitom i skutima Tuđmanove Hrvatske demokratske zajednice koji je svoju stranku, iako preplavljena bivšim komunistima, nekadašnjim funkcionerima KPJ i Saveza komunista, kao i udbašima i oficirima Udbe i OZNE, tih najzloglasnijih komunističkih tajnih službi u rangu KGB-a, postavio zahvaljujući Đapićevom ekstremizmu u politički centar, kao narodnu stranku, iako je upravo Hrvatska stranka prava po Starčevićevim načelima narodni pokret ili tipična narodna stranka. Dok je HSP od 1990. do 1994. bio demokratski i neovisan, D. Paraga je na osnovi programa o hrvatskom državnom pravu i Ante Starčevića okupljao u Hrvatskoj stotine tisuća pristaša. Međutim, Anto Đapić je oteti HSP okitio, pored Pavelićevim portretima i portretima Oca domovine Ante Starčevića, vučeći na taj način po blatu Oca domovine i njegova načela jer Ante Pavelić je ispisan iz pravaštva onog trenutka kada je 1941. potpisao rasne uredbe sa zakonskom snagom dok je Starčevićev nauk temeljen na ravnopravnosti svih ljudi, bez obzira na vjeru i etničko porijeklo. Dr. Ante Starčević je zastupao čak i internacionalno bratstvo među ljudima svijeta. Sve to što je Đapić radio otkad ga je Tuđman instalirao za predsjednika HSP-a odgovaralo je bivšim komunistima koji su u pravilu glavni urednici, urednici i novinari u medijima, i sve je to odgovaralo političkim konkurentima pravaša, ponajprije bivšim komunistima iz Socijaldemokratske partije i Hrvatske demokratske zajednice. Svima njima je, u pravilu, odgovarao (protuustavni i protuzakonit) državni udar koji je Franjo Tuđman izveo godine 1993. u Hrvatskoj stranci prava kako bi se riješio svoga jedinog pravog i istinskog oponenta i političkog konkurenta, Dobroslava Parage, pod izgovorom da, kad ne bude Parage, sve će biti super u Hrvatskoj.
Kao što vidimo, Franjo Tuđman je bio u pravu,i ili (?), jer, sve je danas super u Hrvatskoj – nema visoke inflacije, zaposlenost pada (često se zapošljavaju kao skupljači plastičnih boca po kntejnerima za smeće), puno hrvatskih građana su dioničari i jača srednja klasa, Hrvatska je reintegrirala svoj teritorij i na njega vratila i vraća pobunjene Srbe, hrvatski ratni zločinci su u Haagu gdje im je i mjesto, ZERP je nepotreban jer je važnije članstvo u EU u koje stupamo za manje od 10 godina, vlada i predsjednik Republike se oštro bore protiv korupcije i svojim javnim ponašanjem jačaju pravnu državu, a osim toga, zašto bi Hrvati imali svoj ZERP kada Talijani imaju svoj, čak i Slovenci svoj iako uopće nemaju otvoreni izlaz na more, ali dati će im ga Sanader kao izraz dobre volje i dobrosusjedskih odnosa. Sve je u Hrvatskoj bolje i super je otkad nema Dobroslava Parage u medijima a time i u političkom establišmentu - Paraga - taj vječiti gnjavator i kritičar Franje Tuđmana koji mu je putem Manolićeve tajne udbaške službe pobio pola stranačkih dužnosnika i zapovjedništvo Hrvatskih obrambnenih snaga, tih paravojnih jedinica prema koji su i njemački nacisti bili bebe, kako su nas učili liberalni mediji u Hrvatskoj, te kako su tumačili Slobodan Milošević i Franjo Tuđman. Čudno samo kako se niti jedan „Paragin nacist“ nije našao optužen pred haaškim sudom kao notorni hrvatski ratni zločinac? Čudno da Franjo Tuđman nije Paragu isporučio haaškom sudu kada je cijelu garnituru svojih HVO-generala na čelu s generalom Blaškićem i šefom HDZ-BiH Darijom Kordićem izručio međunarodnom tribunalu kao žrtvenu janjad svoje „mudre i jedine moguće“ politike prema Bosni i Hercegovini. Naravno, skoro sam zaboravio, pa Paraga je moćan jer je agent Cije i Mossada, plaćenik i eksponent „židovsko-masonskog lobija“ jer upravo tako su nas učili glavni urednici, urednici i novinari medija u Hrvatskoj tijekom devedesetih godina kada su se ulizivali Tuđmanu i time „štitili hrvatske nacionalne interese“. Ne smijemo zaboraviti, u isto vrijeme dok je Franjo Tuđman znao da Anto Đapić ima dosije doušnika KOS-a je kao doušnika KOS-a optužio Dobroslava Paragu koji nema doušnički dosije ali su ga zato jugoslavenska Udba, kao i Tuđmanov SZUP, držali pod budnim okom putem svoje doušničke mreže, a pogotovo nakon 1990. kada je Paraga obnovio Hrvatsku stranku prava, i još opasnije po jugoslavenski režim u Beogradu i Tuđmanove planove – Paraga je u program HSP ugradio program o osamostaljenju Republike Hrvaske i otcjepljenju od SFR Jugslavije, što nijedna druga stranka nije imala u svom programu, te je taj program provodio u djelo – na užas Jugoslavena i titoista.
Prvo sam mislio kritizirati Aleksandra Stankovića što Đapića danas nije suočio niti s jednom od njegovih čestih antisemitskih izjava i neofašističkih ekstremističkih ispada, kako bi hrvatska javnost i osječki birači saznali i znali zašto Đapić neće opet postati osječkim gradonačelnikom, ali poslije si mislim - a zašto bih kritizirao Stankovića kada se na isti način ponašaju i novinarka i voditeljica Mirjana Hrga, ili Mislav Bago u svojoj emisiji otvoreno-zatvoreno, ili glavni urednik Jutarnjeg lista, ili gl. urednik Večernjeg lista, ili glavni ravnatelj HRT-a i glavni urednik Hrvatske televizije, pa bivša komunistica Hloverka Novak-Srzić itd. U pravilu nitko u medijima i u politici nije Đapiću postavio kritično pitanje u vezi njegova desničarskog ekstremizma, a u medijima se prave da su liberali, pa mi je to dosta neshvatljivo. Na pr. Jutarnji list, koji se nalazi u vlasništvu nedavno preminulog njemačkog pobornika socijaldemokracije iz Westallgemeine Zeitung, deklarira se, ne doduše kao socijaldemokratski, ali zato kao list ideologije liberalizma, dakle, kao liberalni list, ali je praktički posljednjih godina na svojim stranicama davao medijsku platformu za Đapićevu afirmaciju i njegov mogući ulazak u vladu RH jer je poznato da redakcija Jutarnjeg mrzi Dobroslava Paragu koji ih podsjeća na njihovu komunističku prošlost. Zato im je bolji jedan Đapić od Parage. Osim toga, Paragu smatraju opasnim po društveno uređenje RH jer je on spreman uvesti demokraciju u Republiku Hrvatsku i od nje učiniti pravnu državu, a to je nešto što niti medijskim maherima i njihovim istomišljenicima u vlastima uopće ne odgovara jer oni u kaosu tranzicije plivaju kao bubrezi u loju – obogatili su se na račun hrvatske sirotinje i žrtvi i muci hrvatskih branitelja, i dobili su društveni status i ugled, doduše lažni ali bolje ikakav nego nikakav.
Da skratim priču, ono što novinari ne žele reći, jer su svih ovih godina, u pravilu, pokvareno šutjeli, jeste činjenica da Đapić neće ponovo postati gradonačelnikom Osijeka jer ima debeli dosije jednog antisemitskog političara koji je u demokratskom svijetu nepoželjan. Prisjećamo se da su svi gradovi-prijatelji Osijeka raskinuli povelje s Osijekom – i to jedino i upravo zbog neofašista i antisemita Đapića dok je bio na čelu osječkog poglavarstva. Čak i sada, kada su i novinari u Hrvatskoj proglasili Đapićevu stranku kao navodno reformiranu, da je odbacila Đapićev teret crnokošuljštva, nisu spremni otvoreno priznati da Sanader sa Đapićem ne smije sklopiti koaliciju jer lažni magistar ima antisemitski dosije u najvećoj židovsko-američkoj organizaciji B'nai B'rith. To je, inače, jedna organizacija koja štiti uspomenu na holokaust, i koja je snažno podržala hrvatsku državnu nezavisnost u vrijeme kada ju je posjetio pobornik hrvatske nezavisnosti i predsjednik Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga, 1991. godine, ali to hrvatska javnost ni danas ne zna jer elektronski mediji drže gospodina Paragu pod stopostotnom cenzurom. Naši novinari izbjegavaju to reći jer bi ih sutra netko pitao – a dame i gospodo, zašto vi godinama kurvanjski šutite o jednome političaru u Hrvatskoj, kao što je Đapić, koji je dobivao i do osam saborskih zastupnika, i oko trećine glasova na lokalnim izborima, naravno, uz potporu vladajuće stranke, a vodeći je hrvatski antisemitski političar i desničarski ekstremist? Zato su ti isti novinari, odgojeni na idelogoji titoizma, bili jaki i hrabri kada se trebalo nabacivati blatom na jedinog nekomunističkog vođu konzervativne desnice u Hrvatskoj, Dobroslava Paragu, kojega su bivši komunisti Franjo Tuđman i Slobodan Milošević podjednako optuživali za buđenje fašizma u Hrvatskoj iako je jedino što je
g. Paraga radio - branio je Hrvatsku u vrijeme velikosrpske agresije, i borio se za hrvatsku državnu nezavisnost, kao i za zapadnu granicu Velike Srbije na Drini. Ajde da su ga optuživali demokrati, ali bivši komunisti koji se lažno predstavljaju kao antifašisti? Svašta!
Sada smo konačno svjedoci konačnog pada Firera Ante Đapića kojega je stvorila titoistička ljevica u Hrvatskoj. Ne smije ni SDP u koaliciju sa Đapićem, iako je Slavko Linić, kojemu je Đapić 1999. prijetio crokošuljaškim maršom u Rijeci da će istrijebiti sve komuniste u tom gradu, tako i njega, Linića, da mu je Đapić poželjan koalicijski partner. A zašto ne smije? Zato što je Socijalistička internacionala skoro poludjela kada su pred nju stavljeni dokazi o koaliciji Račanova SDP-a sa Đapićem u Velikoj Gorici. Stav Socijalističke internacionale čak je iskreniji od stava Europske narodne stranke, jer SI je rekla no passaran za koaliciju s antisemitom i neofašistom Đapićem dok Europska narodna stranka to nikada nije rekla, iako je Sanaderov HDZ bio u koaliciji sa Đapićevim HSP-om u mnogim lokalnim sredinama. Jedino Europska narodna stranka nije Đapićev oteti HSP primila u pridruženo članstvo jer bi bilo neugodno imati u svojim redovima jednu stranku koja je oteta na očigled cijele javnosti, što političarke i političare u Hrvatskoj svih ovih godina nije smetalo da se druže sa Đapićem, jer SVI SU POKVARENI! To su dokazali djelima, a na djelu se čovjeka poznaje. IDEMO DALJE!
Ako ništa drugo, Đapić sada doživljava svoj KONAČNI PAD, tako da više neće moći u ime časnog pravaštva blatiti pravaštvo, što i je bio cilj njegovih gazda. Kao što je dezignirani kandidat za osječkoga gradonačelnika danas u emisiji rekao za svog dojučerašnjeg, a u međuvremenu sudski osuđenog kompanjona Zeca: „I zatvor je za ljude“. Pa Đapiću, nemaš se čega bojati, i zatvor je za ljude pa zašto ne bi bio i za tebe, bez obzira što se nisi pokazo kao čovjek s kičmom?
Izvor fotografija: www.hrvatsko-pravo.hr
CBK
Post je objavljen 16.03.2008. u 18:06 sati.