Na prošlom postu nisu radili komentari. Zašto, ne znam, ali možda ima veze s činjenicom da je blog.hr postao sranje. Ako ne budu komentari radili na ovom postu, selim se na Bloger.hr.
Dakle, evo opet:
Prošla je (otprilike) godina dana otkako sam otvorio ovaj blog. Stvarno nisam pojma imao da sam sposoban jednu cijelu Zemljinu revoluciju pisati pizdarije. U retrospektivi, većina postova mi se čini blesavima, nepotrebnima i ispodprosječnima. Ali nema veze, moji najgori postovi su opet bolji od izmeta koji svakodnevno proizvodi 90% blogera. I zato mi je drago. Koliko god ljudi bili ograničeni, jadni i pokvareni, ja sam bar jedan od rijetkih koji shvaća da smo ograničeni, jadni i pokvareni. Dakle, nema skrivanja iza samočestitarskih laži i zaostalih ljudskih koncepcija, kao što su moral, čast, pravda... No samo priznanje je korak naprijed, jer ne možemo promijeniti negativne osobine kojih nismo svjesni. Zbog toga ja tako volim ljudima dokazivati da su glupi. Time im činim veliku uslugu. :)
Znate što mi ide na živce? Ono fašističko, usko poimanje umjetnosti kao čiste estetike (umjetnost zbog umjetnosti). Sad, znam da ovo nema veze s gornjim paragrafom, ali boli me kurac. Kada mi idioti koji nisu sposobni povući ravnu crtu počnu srati kako ne kuže ništa poslije impresionizma i kako je sve to glupo i smeće, dođe mi da im izvadim mozak kroz lijevu nosnicu služeći se samo čajnom žličicom (blago rečeno). Ja se od osnovne škole zanimam za sve umjetnosti i idu mi poprilično dobro (osim glazbe, jerbo nemam sluha). A posebno sam dobar u crtanju. Slikati s kistom i bojama nisam nikada pokušao, ali i na računalu je princip isti, tako da mogu reći da shvaćam svjetlost, sjene i boje. Možete zamisliti kako mi smetaju idioti koji pojma o tome nemaju, pa se opet smatraju kvalificiranima odlučivati što je umjetnost, a što nije.
I evo još nešto nepovezano s gornjim paragrafima: bio sam prvi na županijskom natjecanju iz engleskog. Osim same pobjede, posebno mi zadovoljstvo donosi činjenica da sam bolji od onih štrebera iz Jezične gimnazije. I svih ostalih gimnazija, što se tiče toga. Jedino u MIOC-u ima nešto mozga. Ostale gimnazije pohađaju idioti bez talenta i želja u životu. Idu u gimnazije zato što mogu nakon škole lakše na fakultet, pa onda mogu lakše dobiti posao koji se dobro plaća, iako ne zahtijeva nikakvo pravo znanje, nego samo diplomu. Jebiga, nisu bitne osobine, nego titula. TO se plaća. Naše gimnazijalce ne zanima ono što uče. Ne uče iz želje za znanjem. Uče zbog ocjena. I to je to. Nakon četiri godine školovanja odlaze iz škole praznoglaviji nego što su bili kad su ušli.
A ja sam sigurno nekakav mali kreten, čim idem u Grafičku, smjer web-dizajn, jer, boga ti strinina, nije Grafička prestižna škola. Kao što su neke studentice, koje su došle pratiti nastavu i na kraju i same dati malo predavanje, nepristojno rekle: "Ma kakav je to smjer? Ja sam išla u gimnaziju..."
E jebiga, moje studentice. Ja, momak mlađi od vas, koji ide u strukovnu školu, sam izgleda pametniji, ili možda pokazujem više mudrosti, kad ne predrasuđujem ljude na osnovi škole koju su (ili nisu) završili. Inteligenciju ne možete nabaviti ocjenama. Trebali bi radije inteligencijom dobiti ocjene, ali nažalost naše sustav obrazovanja je grozan. Najprije uništi svu individualnost i kreativnost, napuni nam glavu neptrebnim informacijama i takve nas šalje u svijet. Pa se ti snađi. A da ne spominjem kupljene diplome. A što mislite kako je Kirin upao u vladu.+? Rojs barem ne glumi da je obrazovan. Njegove oči su pune dječačkog sjaja koji kao da kaže: "Jesam, rođo. Pokrao državu. Upao u politiku, a imam mozga koliko i cigla. I sad sam u saboru. Ja. Hrvatski političar. Odlučujem o sudbini četiri i kusur milijuna jadnih duša u ovoj zemlji."
Toliko od mene za danas. Uživajte.
Post je objavljen 16.03.2008. u 17:59 sati.