Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/johnbezterrae

Marketing

Breathe + Kiša...

boomp3.com


Breathe Lyrics

Slučajno sam naletio na ovu pjesmu dok sam rovio po LimeWireu u potrazi za novim stvarima... Oduševila me je... Tko se samo sjetio stiha "You're the breath that I breathe"? Predivan je....

Danas me jako dirnula muka Kristova. Ako smo toliko zli da Boga možemo ubiti, gdje nam je kraj kada maltretiramo, mučimo i ubijamo "samo" ljude? Ili uništavamo život u svim njegovim fazama i svim njegovim oblicima? Jedan dan vrištimo u ekstazi, hvalimo Ga i prostiremo sebe, a već sutradan vičemo "krv Njegova na nas i našu djecu!!"... Koja je to užasna rečenica... Jesu li ljudi bili svjesni što govore ili su samo bili opijeni masom i zadovoljeni nesrećom drugoga? Je li im muka Kristova bila isto što i igre u Koloseumu? Krvoproliće, samo da se narod zabavi!

Ne želim da ispadne kako vam propovjedam, ne želim se prikazati kako kakav čistunac koji u životu nije napravio nešto zlo. Psujem, lažem, nanosim bol drugima na neki od bezbroj načina... Često se ponašam licemjerno, glupo, durim se, proklinjem, govorim ružno, upravo zato da se "uklopim" u društvo... I sam sam dijelom mase koja viče "raspni Ga!". Činim to kako drugi ne bi napali mene umjesto Njega... Baš odvratno od mene.... Naravno da ne govorim od konkretnom činu protiv Njega nego o svakodnevnim situacijama gdje bismo se trebali pokazati kao Veronika ili pak Šimun i pružiti rubac, pružiti svoje rame i pomoći drugome... Umjesto da vičemo i pljujemo...

Ali iza svega toga sjedi nešto drugo, nešto mnogo dublje, a to je pokajanje... Svaki put kada osjetim da sam napravio nešto što nisam smio ili htio, javi se osjećaj koji mi kaže: "Pogriješio si... Nije lijepo ali i sam si to shvatio, ne trebam ti ja da te upozoravam, tvoja savijest te upozorila... Ajde probaj ne činiti to više. No bitno je da se kaješ, to je prvi čin iskupljenja...". Je li se svjetina koja je tražila da Pilat oslobodi Barabu poslije kajala? Ili su otišli kući i čudili se čemu se oko ure devete Zemlja trese? Jesu li već zaboravili koga su ubili? E pa ako oni jesu, njihova djeca sigurno nisu...

Pokajanje.... Rijetki od nas mogu živjeti toliko čistim životom da kažu kako u životu nisu sgriješili... Svatko će od nas na svakodnevnoj bazi griješiti jer smo ljudi, stvoreni na sliku Božju... I Bog se pokajao, onaj starozavjetni Bog, što je pobio sve ljude i kao obećanje Noi pokazao je dugu, kao obećanje da više nikada neće napraviti nešto slično. Dakle...

Živim kao svaki drugi ne-više-tinejdžer, grješan kao i svi drugi, sa svim svojim manama... Ali isto tako ne mogu bez Njega. Ponekad se ponašam poput Petra i zatajim ga ne samo jednom nego milijun puta u danu, milijun puta napravim suprotno od onoga što mi On kaže. No zato postoji pijetao... Pijetao je bio, recimo, ovaj dan. Pijetao koji se prodere: "Pazi malo!!! Zaboravljaš na mene!!". I zahvaljujući njemu, sjetim se koga i što treba slijediti u životu. Pred kim prignuti koljeno i za koga se isplati preklečati više od pola muke, iako me koljena toliko bole da poslije jedva hodam. Kako se to može mjeriti sa smrću na križu?

Dakle, On je svaki udah kojeg uzimam, bez Njega nema života. Barem ne za mene :))

Supplemental:

Inspiriran večernjim pljuskom, sjedio sam napola u sobi, napola na balkonu i slušao kako lijepo pada... Nemojte se smijati, znate da poezija meni nije jača strana. No, evo:

Kiša

Slušam kišu kako diše
Snove pjeva, tiše, tiše
Slušam kako život piše

Šušti, sanja, šuška
Šuti i bez šuma tiho
Na grad se spušta?

Sivi šum? Šum sivi
Ispušta; sjetno živi
Plače i plaču se divi

Čeka, čami, ćuti...
Simfoniju šapuće
Smije se i ljuti

Slušam kišu kako diše
More* sanja, jače, više
Vjetar hudi huči, viče

Prestrašena je i šuti
Bešumno i tiho šuti
Odlazi, sama je; šuti

Jutro sivo, mračni prag
Sunce je; sivi svilen trag
Ostao i nema je...

Slušam kišu kako diše
Sve tiše, tiše, tiše, tiše
Život novi i ništa više.


*noćne more, blogeditor kategorički odbija naglasak


Post je objavljen 16.03.2008. u 14:12 sati.