Jučer nakon subotnje kave s dragim prijateljima, otišla sam u obližnji supermarket u kvartu kojeg iz razumljivih razloga ne želim reklamirati i zadržala se tamo preko sat vremena. Onako, s noge na nogu, polako, bez i trunka nervoze, želučića i više nego popunjenog delicijama iz obližnje Mitnice, šetala sam između polica, uspoređivala i guštala u isto vrijeme što ću kupiti i punila kolica namirnicama za sebe i svoje životinjsko carstvo radi kojeg sam i najviše išla u tu trgovinu s obzirom da sam plac nabavku uspjela izostaviti iz današnjeg rasporeda iz čiste lijenosti koja me spopala u ovo subotnje prijepodne dok sam samu sebe uspjela nagovoriti da se izvučem konačno iz svoje snoopy odore u kojoj spavam (narafski, kakav bi ja snoopyshist bila kad mi i p.j. ne bi bio na snuleta ). I baš si nešto mislim dok ubacivah to što sam kupovala..Bože, što ja sebi volim ugađati...Da se razumijemo, nije to bilo ništa što mi ne treba, ali skontala sam sama sa sobom da sam stvarno hedonist kad je u pitanju hrana i piće..Rijetko će mi se dogoditi da kupim nešto zbog toga što za pakiranje od četiri komada nekog proizvoda košta manje jer se najčešće dogodi da jedan potrošim, a druge na kraju moram baciti jer im istekne rok trajanja, naravno, kada je hrana u pitanju. Kozmetika i deterdženti ionako danas nisu bili u planu..Nakon što sam došla kući i iznesla vrećice iz auta, počela sam sve to slagati u frižider i napunila ga skroz...I tako sam došla do činjenice da sam kupila sve stvari koje si ljudi kupuju da si ugode..Pao je tu rose od Plenkovića jer obožavam piti rose..I Krauthaker, kad mi dođe društvance...Ne tako davno, pomamila sam se za jednim no name vinom u jednom od jeftinijih marketa gdje se baš i ne pazi pretjerano na pakiranja, ali imaju hrpu raznih artikala koji se ne mogu naći u drugim trgovinama..Jest da imaju najpovoljnije i vrlo fine slatkiše i da kod njih penzići četvrtkom ujutro pograbe sve s propagadnog letka, ali moram priznati da je taj njemački ili možda austrijski rose kupljen tamo bilo definitivno jedno od gorih vina koje sam probala u životu. Ono, srkneš ga iz lijepe, ispolirane čaše na stalku, a njih najviše volim, i dobiješ instant glavobolju. Eto ga, stoji još u frižideru i čeka neku priliku kad ću kuhati nešto u što ide vino...Isto tako, sladoled, kojeg sam uvijek kupovala ponajviše zbog bivšeg, kupila sam danas sebi. Najskuplji. S onim kakao preljevom, komadićima karamele i cruncha unutra...Onda sir..gledam onaj njihov odjel delikatesa i uzmem jedan od skupljih, ali s komadićima paprike...Pa onda pršut, mini paradajze, dimljeni sejtan, tri bočice finog belgijskog piva, mineralna bez koje ne mogu, Todorić bi me mogao uzeti za hodajuću reklamu za jamnicu...Fina hrskava salatica, povrće za juhicu, nasjeckano već, naravno...Čemu se mučiti, a i cijena je ok, a sve dobiješ unutra...Kuham nedjeljni ručak i već znam da će se sve smazati..Tako je to kad se kuha s guštom i voljom..Ana Ugarković i Rene Bakalović bi napisali hvalospjeve..Eto, tako je to kad se nešto radi s guštom....A ja već izvadih s police jednu stranu kuharicu...Stvarno rijetko glumim temeljitu domaćicu, ali ovu nedjelju ću s guštom provesti u kuhinji ...I baš sam sretna zbog tog.
Post je objavljen 16.03.2008. u 13:58 sati.