Kišna nas je Mendoza dočekala oko 13:00 sati. Odmah na prvi pogled je očito da je Argentina nešto siromašnija od Čilea, ali još uvijek puno bogatija od Perua ili Bolivije. Gospodarski krah 2001. godine udario je i dobro prodrmao Argentinu, ali ne i uništio. Na ulicama se primjećuju nešto stariji auti koji se izmjenjuju s novijima, ali ljudi se odijevaju moderno, ulice su čiste, trgovine poznatih marki... Argentina je dobrano na putu oporavka i čini mi se da joj još samo malo fali da se potpuno oporavi. Argentinci su iznimno ljubazni ljudi i gotovo potpuno bijeli (neki čak izgledaju poput Europljana), plavokosi, crnokosi, smeđokosi... Njihova ljubaznost se osjeća na svakom koraku u Mendozi: od glavnog autobusnog kolodvora, preko trgovina do hotela i restorana. Na svaki 'gracias' (hvala) odgovaraju s 'por que?' (zašto?). Uz svaki pozdrav dodaju 'suerte' (sretno!), 'que tenga un buen día hoy' (želim vam danas dobar dan) itd.
A što reći o Mendozi? Po mnogima jedan od najljepših gradova Argentine, smješten u pustinji pod Andama, na oko 700m nadmorske visine. Udaljen je samo 7 sati vožnje od Santiaga de Chilea. S jedne strane Anda je Santiago, a s druge Mendoza. Iako je u pustinji i tokom cijele godine ima sunca, posebice ljeti, Mendoza je veoma ugodan grad za šetnju jer je svaka ulica omeđena drvoredima čije krošnje daju mnogo hlada. A osim drvoreda, ulice su omeđene i kanalima koji u sezoni otapanja snijega i leda s okolnih planina odvode vodu daleko izvan grada i tako sprečavaju da Mendoza bude poplavljena. Tipično za većinu južnoameričkih gradova, a posebice za argentinske gradove, jest da se ulice sijeku pod pravim kutom, po principu rastera. Iz zraka grad izgleda poput mreže. Ostatak je to španjolskog kolonijalnog organiziranja gradova, a sve po uzoru na mnogo stariji sistem drevnih Rimljana. Osim po mnogobrojnim andskim skijalištima u svojoj blizini, Mendoza je poznata vinska regija i čak 70% ukupne vinske proizvodnje Argentine događa se ovdje u Mendozi. Stoga razgled Mendoze je nepotpun bez posjete njenim čuvenim vinarijama. One su sutra u planu. Neobično da ima toliko uspješnih vinograda u pustinji.
Smješteni smo u Hostelu Damajuana ('damajuana' na španjolskom znači velika boca od nekoliko litara za vino) za 25 pesosa po noćenju s uključenim doručkom (1 peso=2,07 kuna). Hostel je moderan s ljubaznim osobljem i mnoštvom mlade škvadre. I ono što je najvažnije - centralan je. Samo par koraka od glavne shopping ulice i gradskih trgova.
Malo sam odspavao, a potom smo svi zajedno (Irkinje i ja) otišli na večeru u jedan od boljih restorana u gradu i probali ono što se probati mora kad si u Argentini - čuveni argentinski steak. Argentina je poznati raj za goveda i kažu da jedino Argentinci znaju napraviti pravi steak. I to mora da je točno. Riječ je o ogromnoj i iznimno ukusnoj porciji. A probao sam uz steak i juhu od bundeve koja također nije bila loša: slatkasta je okusa, ali i s malo soli. Zajedno s pićem plaćeno ukupno 30 pesosa. Prava sitnica!
Post je objavljen 29.09.2005. u 20:39 sati.