Marketing
...PoSlUsAj TiSiNu...
Ne čuješ, ne čuješ me.
Gotovo prozirna uz tebe dišem.
Kojim imenom nazivaš me
kada zamiriše tuga
zrcaleći se u šapatu vjetra,
čijim usnama putuju tvoji poljupci,
u čijem bilu kuca tvoja ljubav
kada zagrli te tama,
reci mi.
Ne čuješ, ne čuješ me.
Ni kada u krik pretvara se želja,
ni kada misliš da sve je u redu
jer se smijem.
Ni kada kao prosjakinja darovani novčić
čuvam u oku dragocjene sate
i obrise tvoje blizine,
Ti ne čuješ me.
Osluhni srcem tišinu
kojom te miluju moje misli,
poslušaj, i čuti ćeš
u svakoj neizrečenoj riječi
koliko sam Tvoja.
Post je objavljen 16.03.2008. u 12:06 sati.