Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dollvalley

Marketing

Good girl with bad habits.

Photobucket

Plesala sam valcer kroz veliku salu, obasjanu svjetlima koja su dopirala iz raskošnih kristalnih lustera. Kroz velike prozore oivičene teškim hrastovim drvom su se probijali tračci mjesečine koji su bili gotovo nevidljivi. U pozadini su se čule note lagane muzike koje su se preplitale sa glasovima ljudi koji su komentarisali ljepotu muzike, sale i gostiju. Našao se tu i koji neumjesam komentar neke starice koja je ljubomorna što je njeno vrijeme davno prošlo. A onda je muzika sa gramofona utihnula. Ljudi su nastavili da pričaju, a ja sam, umorna od cjelovečernjeg plesanja stala u kut pijuckajući crno vino. Osjetila sam nečiju ruku na ramenu. Slatkasti parfem se uvukao duboko u moje nosnice i tamo se zadržao. Okrenula sam glavu preko ramena i našla sam se lice u lice sa momkom razbrušene bronzane kose i dva najljepša oka na ovom svijetu. Primaknuo mi se još bliže, tako blizu da sam osjetila njegov dah, koji je mirisao po mentolu. Sada sam već dublje disala, već sam postala ovisna o tom mirisu. Primakla sam svoje crvene usne njegovima. Bile su baršunasto mekane. Savršene. Takve da bi poželio da ih ljubiš zauvjek. A onda me zabljesnula jaka svijetlost i čula sam svoje ime u daljini. Neko me dozivao. Neko je izgovarao moje ime.

A možete i shvatiti moje razočarenje kada sam shvatila da je to samo moja mama koja me je bezuspješno pokušavala probuditi.
"Audrey, ustani više, zakasnit ćeš. Danas je prvi dan škole!", rekla je smireno, a onda se elegantno okrenula i izašla kroz smeđa vrata obljepljena posterima polugolih momaka.
Tiho sam zacvilila, a onda sam uzela ljubičasti jastuk ukrašen motivima cvijeća i stavila sam ga na glavu. Mrzim ovakva buđenja. I snove. Snove o savršenom muškarcu koji nepostoji. Koji je jednostavno…čovjek iz snova i samo to. Uspravila sam se na krevetu i glasno sam zjevnula. Mama je još jednom provirila u sobu da provjeri jesam li se probudila, a onda je sa smiješkom na licu sišla niz drvene stepenice. Ispuzala sam iz raznobojnih pokrivača koji su se uvili oko mog tijela i teškim korakom sam došla do kupatila. Voljela sam bosa hodati po smeđim pločicama mog kupatila, što je mojoj mami jako smetalo, jer kako kaže, ona želi unuke. Laganim pokretom sam sa sebe svukla svilenu ljubičastu spavaćicu i zakoračila sam pod toplu vodu tuš kabine. Slijevala se sa moje riđe kose po mojim leđima, sve do savršeno građenih nogu. Voljela sam vodu. Opuštala me je.
Izašla sam iz tuša pjevušeći pjesmu Imaginary koja mi se posljednih dana motala po glavi. Omotala sam se mekanim žutim peškirom i bosih nogu sam odšetala do velikog ormara. Bio je u neviđenom neredu jer danas putujem u školu, pa sam zadnjih tjedan dana odlučivala šta da ponesem. Sa dna hrpe sam izvukla kratku crvenu haljinu I navukla sam je na sebe. Savršeno se pripila uz moje tijelo i pokazala je sve atribute koje je i trebala.. Iz bordo kutije sam izvadila par srebrenih naušnica u obliku zvijezda koje sam pažljivo pričvrstila na uši. Puderom sam pokušala da sakrijem podočnjake od neprestanog tulumarenja cijelo ljeto, a na bujne usne sam stavila krvavo-crveni karmin. Savršeno.
Sad možete reći da sam ufurana šminkerica. Ja sam samo osoba kojoj je stalo do izgleda i nje same. Poštujem sebe više nego išta drugo na svijetu i znam pokazati svoje kvalitete i sakriti mane. Sad me možete nazvati umišljenom kučkom. Ali nisam ni to. Samo sam bez dlake na jeziku. I ponosna sam na to.

***

Tup zvuk udaranja mojih potpetica upozorio je moje ukućane da dolazim. Za modernim stolom u blagovaonici sjedili su moj očuh Paolo, koji je čitao novine i pijuckao jutarnu kafu. Emily, ili jednostano Emdee je bila moja šesnaestogodišnja sestra, mala Miss perfect i objekt hvale i dičenja za moje roditelje. Sjedila je za stolom u širokoj majici, kao i uvjek zadubljena u neku dosadnu knjigu, pijući čaj od mente. A moja mama...bila je to žena u srednjim tridesetim godinama, relativno mlada da ima dijete od devetnaest godina. Moja mama, Roxy, rodila je mene sa 16 godina, dok je još bila u Hogwartsu. Bila visoka, lijepa i vitka žena. Sjajna crna kosa sada joj je padala do ramena i savršeno je isticala plave oči koje je naslijedila od njene mame, a ja sam ih nasljedila od nje.
Iznjela je tost na stol i sjela je na svoje mjesto, pored Paola.
“Emdee, ako se malo nesrediš nikada nećeš naći momka”, dobacila sam dok sam mazala tost marmeladom
“Šta će mi momak? I uostalom neću po kući hodati kao po modnoj pisti, kao ti.”, odgovorila je neodvajajući pogled od knjige. Ja sam joj htjela odgovoriti, ali mama me prekorila pogledom, tako da sam samo prošaputala “Kako god.”
“Audrey, zvao te je tata, nazovi ga. Naćićemo se na King’s Crossu, a odatle sa njim ideš u Mandrake."
Na vratima se čula buka, a onda se u blagovaonici pojavila moja baka. Ličila je na moju mamu, imala je dugu crnu kosu, plave oči i skladno tijelo.
“Bako!”, viknula je Emdee i potrčala joj je u zagrljaj. Kada je Em pustila iz vjerovatno prejakog zagrljaja ja sam joj poslala poljubac. Ona je slijedila moj primjer, poslala mi je poljubac, a onda je sjela za stol, uzimajući tost.
“I djeco…danas u školu.”, rekla je mazajući tost sa Margom.
“Da”, odgovorile smo u isto vrijeme, a onda se Em vratila čitanju Ane Karenjine.

***
"Audrey!", čula sam dobro poznat glas iza sebe.
"Daniel", viknula sam i bacila sam se u snažan zagrljaj. Kad sam već osjetila da ga gušim, popustila sam. "Aj, kako sam te poželila! Gdje je tata?"
Daniel je bio moj brat. Nemožemo reći blizanac, jer mi je polubrat, ali rođeni smo na isti dan. Imao je crnu razbarušenu kosu, tamne oči i bezbroj tetovaža na ruci. Daniel je otišao da se pozdravi sa mojom porodicom, a ja sam otišla da se pozdravim sa tatom. Fred Weasley, vlasnik vjerovatno najvećeg lanca prodavnica u cijelom Londonu. Imao je istu kosu i usne kao ja, tako da su svi mogli primjetiti da smo u rodu. Stajao je ruku pod ruku sa zgodnom plavom ženom, onom koja bi mamila uzdahe svih muškaraca. Bella Weasley. Oboje sam snažno zagrlila i prošaputala, "Poželila sam vas". Oni su živjeli u Londonu, a ja sam živjela u Los Angelesu. Kod njih sam provodila polovinu praznika, ali pošto je London daleko nisam ih tako često viđala.
"Gdje ti je mama? Moramo se nešto dogovoriti.", pitao je dok mi je gladio kosu.
"Kod voza.", rekla sam, a onda sam sama krenula prema njima. Mama je snažno grlila Emdee, a kad je ona zacvilila pustila ju je sa suzama u očima.
"Sretno", rekla sam,"i nađi si momka."
Pogledala me s prezirom i ušla je u voz.

***

Gledala sam kako Jeep mog tate nestaje iza raskošnih kapija Mandraka koje je krasila velika živa ograda.
"Konačno! Dan, daj mi cigaru!"
"Zar nisi prestala pušiti?", upita on pružajući mi kutiju crnog Marlbora
"Ne. Samo u kući. Zbog mame. Znaš je već.", pripalila sam cigaru crvenim upaljačem.
"Dolly!", reče mi neko skoči mi na leđa. Svugdje bi prepoznala taj skupocjeni parfem. "Ivy!"
Zagrlila sam je nježno, a ona je utisnula poljubac u moj obraz.
"Gdje su ostali?", upitala sam tjerajući dim cigarete rukom.
"U parku. Tamo nas čekaju."
Pošli smo za Ivy do Parka. Na jednoj klupi sjedila je Hanna udubljena u neku debelu knjigu sa kosom preko lica. Pored nje sjedila Eva, po običaju u starkama i crnom. Pričala je sa Noah, malo glasnije jer joj je iPod bio u ušima. Noah je u rukama držala veliku tamnu gitaru i nešto je svirala. Na klupi prekoputa sjedili su Izzy i Elle i razmjenjivali su pljuvačku tako da sam odlučila da im nesmetam.
"Uzmite zraka", viknula sam, a Elle mi je samo mahnula, nastavljajući da obavlja "posao".
"Daniel", viknuo je poznat glas. Bila je to Willy, u kratkoj suknji, dugačkim martama, šarenom kosom i cigarom. Ugasila je cigaru od martu i bacila se Danielu u zagrljaj.
This is gonna be a hell of a year.


Još jedan blog. Još jedna priča u nizu.
Neprimam u likove, jer ih imam dovoljno.
Dolly tj. Audrey ide na drugu godinu u Mandarku.
Volim vas sve.
Dolly.


Post je objavljen 16.03.2008. u 09:34 sati.