NEDJELJNA MEDITACIJA
Cvjetnica - nedjelja muke Gospodnje (A)
Misna čitanja: Iz 50,4-7; Fil 2,6-11; Mt 26,14 - 27,66
U prvom čitanju prorok gleda na trpljenje kao na Božji plan spasenja; te naznake imaju svoje ispunjenje u Kristovoj muci. Kristova patnja dala je smisao svim ljudskim patnjama. Zadnja korizmena nedjelja, nedjelja prije svetoga Velikog tjedna, tjera ljude da odgovore koje značenje ima Krist u njihovim životima. Ljudi na Isusa gledaju kao na Spasitelja, no još je bitnije otkriti kakav je on spasitelj.
Ljudi nisu spašeni vojnom silom, nego Isusovim poniženjem. Iako je imao Božje obličje, uzeo je obličje sluge. Ljudi imaju spasitelja koji je radi njihovih grijeha pribijen na križ, i koji je potpuno iskusio što znači napuštenost i odreknuće od svega. Pitanje je zašto Bog voli ljude takvim odreknućem? Isus se "odrekao" svoje sličnosti s Bogom i postao čovjekom da bi ljudima pokazao kako trebaju živjeti. Ljudi imaju spasitelja, koji se prvi predao za ljude i koji se nastavlja predavati ljudima kao primjer koji treba slijediti. On je bio spreman odreći se radi ljudi, da bi ljudi bili spremni odreći se poradi svojih bližnjih...
Isusova je muka rezultat njegove poslušne odluke da prenese poruku kraljevstva, unatoč tomu što je ljudi trajno odbijaju. Isusova muka i smrt nisu izdvojeni događaji, nego samo dio njegova cjelokupnog djelovanja. Prva Crkva je stoga u pjesmi o Sluzi Jahvinom gledala nadolazeće događaje muke i smrti svojega Gospodina.
Takozvani kristološki himan iz poslanice Filipljanima poticaj je na poniznost, nakon što je tu poniznost Isus sam djelotvorno pokazao. Zapravo, nakon poniznosti himan prelazi u proslavu, tj. uzdizanje Sina Božjega. Prvi dio himna govori o Isusovu poniženju te o pre-egzistenciji Krista: on je imao isti status kao i Otac. No on se "odrekao" toga svojeg statusa i postao čovjekom te postao "poslušan do smrti" - što je mnogima danas teško shvatiti. No nakon takve poslušnosti slijedi proslava...
Muka Gospodnja se čita svake godine na Cvjetnicu. Značajka Matejeva izvještaja je njegovo isticanje Kristova kraljevskog dostojanstva. No to kraljevsko dostojanstvo je paradoksalno - očituje se prije svega u poniženju. Kraljevski maniri su vidljivi u nekoliko scena: trijumfalni ulazak u Jeruzalem; sudska scena između Pilata i Isusa; scena pogrđivanja rimskih vojnika; natpis na križu te pogrđivanje prolaznika.
A s druge strane Isusovo poniženje je najviše naglašeno u kriku s križa: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Te Isusove riječi s križa imaju teološko značenje. Njegova smrt nije obično umiranje neke osobe, nego umiranje Isusa, ne protiv Boga, nego za Boga, i to umiranje je posljedica ljudskih grijeha. Vapaj s križa nije samo neka riječ, nego glavna riječ s križa, riječ koja križu daje značenje otkupiteljskog događaja.
Glas Koncila, broj 11 (1760), 16.3.2008.
http://www.glas-koncila.hr/rubrike_nedjeljna.html?broj_ID=13784
Post je objavljen 16.03.2008. u 08:39 sati.