Marketing
... rijetke ptice pjevajući umiru...
Hej ljudi!!! Evo, da i ja dam neke znakove života, nije me bilo neko vrijeme, kao što sam napisala u prošlom postu, trebala sam malo vremena za sebe… iako ne mogu ni sada reči da je sve divno i krasno… ali eto….
Vjerujem u sebe, i ako ste imalo čitali moje postove, nadam se da ste shvatili da ima nešto optimizma u meni i kao i uvijek vjerujem da će sve biti ok… osmjeh je na licu i to je najbitnije… 
Još malo pa će uskrsni praznici i radujem se… malo odmora od škole će svima dobro doći… 
Danas sam poludila… pisala sam esej iz hrvatskog od 300 riječi, napisala sam i više, zatim esej iz gospodarstva koji ne želim ni komentirati. Užasno me glava boli i nisam za ništa… 
U zadnje vrijeme dobivam neke primjedbe na svoje ponašanje… kao promijenila sam se jer sam postala punoljetna…
kao nisam za zabavu i zezanciju, al dobro… 
Neka svako misli šta hoće… Ja znam da se nisam promijenila, i ako sam malo u depri, i ako mi nije nekad do zezanja i zabavljanja, pa šta… Znam da nisam nikog uvrijedila, pa ni tu osobu koja mi je to rekla, i istina je da me je to malo zaboljelo, jer ako taj dan nisam bila za zabavu, nije se pitala jel mi se možda nešto dogodilo pa sam takva, nego me odmah kritizirala, al nema veze, jer mi i tako nije bitno što ona misli… Pun mi k…. onih ljudi koji misle da mi treba biti stalo do njihovog mišljenja… Ja sam sama sebi dobra takva kakva jesam, istina je da malo puknem nekad, al tko ne pukne… 
Al stvarno sam se u ovih par dana trudila… ne sjećam se da sam vikala na nekog, stalno sam bila nasmiješena čak i onda kad mi nije bilo do smijeha… Kako god se okrene, ja sam kučka… 
Meni je potrebna samo jedna osoba koja će me saslušati i shvatiti…a takvih nema baš puno... 
Maja...
Post je objavljen 15.03.2008. u 23:07 sati.