Ali se bojim da se - kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom -
misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu.
(2.Kor.11:3)
Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila.
Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga,
nego će vam se zajedno s kušnjom dati sretan ishod,
da je možete podnijeti.
(1.Kor.10:13)
Evo dva stiha kojima nas Bog opominje i hrabri. Istrgnuti iz konteksta, svaki za sebe doima se isključiv.
Dok bi prvi možda mogao zaplašiti nekoga tko je u velikoj potrebi i tko ne poznaje dobro Pismo, drugi bi mogao nekome ostaviti lažni utisak da je opasnost zanemariva.
Tek oba zajedno kazuju da živimo u za nas vrlo opasnom i neprijateljskom svijetu koji nas ne može nadvladati ako i samo ako ostanemo vjerni Kristu.
Ovih dana, oba su stiha veoma aktualna u mome životu.
Več danima osjećam veliku duhovnu težinu na sebi.
Svijet oko mene zasipa me mnoštvom izazova koji odvlače moju pažnju.
Sve više je čudnih i svjetovnih misli u mojoj glavi.
Zli me napastuje raznim kušnjama, uglavnom onima kojima u svojoj slabosti teško mogu odoljeti.
Nerijetko posrnem - padam i opet se dižem.
I na kraju, umoran sam od ponavljanja stalno istih pogrešaka.
To je onaj prvi stih.
Tek kada se osjetim iscrpljeno i na kraju snaga sjetim se da je Bog u kontroli i da dobro zna što mi se dešava.
Znam de me nikada neće ostaviti jer mi je to obećao u svojoj Riječi.
Dopustivši kušnju Bog predvidio i rješenje:
Potrebno je samo odustati od sebe i vratiti se Njemu.
Ispovjediti grijeh.
Pokajati se.
Bezrezervno Mu vjerovati.
To je onaj drugi stih.
Tek oba zajedno opisuju stvarni kršćanski život.
Post je objavljen 15.03.2008. u 21:58 sati.