Marketing
...kolotecina... vrijeme je za novi post?...
Jednim dijelom, moram priznati da pišem ovaj post "radi reda"... Mada jednim dijelom... toliko toga se nakupilo u meni, da to moram podijeliti s nekim...
Ja kao ja uzalud, stalno, postavljam "pitanja bez odgovora"....
Malo sam sretna, malo tužna... I nije zbog poremećaja u promjenama raspoloženja, već su osjećaji opravdani... Kako se sve na brzinu tako preokrene...
Nema razloga ni da se žalim. U svakom trenu sam spremna odglumiti da sam sretna. Ponekad uspijem sebe i natjerati na to. Ali ne traje dugo. I uvijek postoji razlog za pokoju suzu.
A kako sam jedna od osoba kojima je samo trun potreban da ih povrijedi, to se ne događa tako rijetko.
Evo da počnem o nečem konkretnom...:
Volim... stvarno shvatila sam i koje osobe zasluzuju da budu voljene, a koje ne. Samo jos ne znam za njega. On mi se čini da to zaslužuje najviše od svih. Ponekad.
A ponekad mu sve loše postupke poželim samo sasuti u lice. Jer koliko god vas osobe voljele, to vam ne daje za pravo da radite što hoćete.
Nekako mi teško ovo ide, jer nije neka teška filozofija.
I da, volim svoje curke. Svakim danom to više spoznajem.
Da ne idem u detalje...
Plačem zbog... pa vrlo malo je potrebno da zaplačem. Zapravo samo kap koja će preliti čašu. A mogu ja i dugo trpiti. Nema goreg nego lažno se smijati, ili izmišljti izlike; "oči su mi suzne zbog vjetra"...
I nemojte sad misliti da sam skroz tužna ili nešto...
Sretna sam.
Samo sam imala potrebu da napišem ono što me muči. Jer ne živim u svijetu ljubavi. Mada se selim tamo, čim ga stvore....
Do tada samo ću sanjati o njemu...
... i azrich... nije ovo onaj izvod iz dnevnika... ovo je naijiskrenije što sam uspjela napisati.
Kao sto naslova kaže, imam osjećaj da sam upala u kolotečinu. Baš se rijetko usudim prekršiti to. Ali ewo: sad sebi obećavam... things will change... =)
Eto ljudi... pišite postove... niko ne piše... pusa svima :*
Post je objavljen 15.03.2008. u 20:15 sati.