Priroda, proljeće, bjelina,prozračnost, toplo zlato, jesen...
Mogla bih nabrajati sada bezbroj asocijacija koje mi padnu napamet, ali nebi našla dovoljno bogate riječi kojima bi mogla iskazati svoje ushićenje i svoju radost koju osjetim kada ugledam stablo trešnje ili japanskog javora.
Ne postoji riječ koja može zamijeniti osjećaj kada stojim ispod stabla procvale trešnje, dok oči upijaju treperenje latica na vjetru i prate tih prelet između neba i zemlje. Da bar ja mogu letjeti s njima.
Čak je i zrak nekako rezak, a nebo kristalno modro.