Pregled posta

Pellena Auto šou

Od noviteta u 2008 mogu bez uvijanja navesti model Pellene iz 2008.. Eh ako ste pomislili da se femili povećala pogriješili ste. Naime u ergelu Pellena stigo Ford. I to ne bilo kaki nego kamiončić. Minibus. Pellenatours. Autoprijevoz Pellena. Pet do sedam sjedala, hektolitri prostora, čak i dašak luksuza. Model iz 2006.godine (Luka.J.) samo viče: Bi Bi voziti što bi u prijevodu značilo. Stari ne pitaj ništa (dont esk), vodi me odma van (tejk mi aut), uvali u sjedalicu (put mi in d karsit), ubaci u prvu (put in d frst gir) i vozi (end đest drajv).

Tararam!!! 12.3.2008. moj je srednji dečko napunio 2 godine. E pa sretno tatina junačino. Od novosti je očito i da je taj model Pellene iz 2006. propričao i to zvuči nevjerojatno slatko. Tako je osim sposobnosti penjanja na sve i sva te balansiranja po rubovima kauča i inim ivičnjacima, potrebe da dotakne, lupne, a borami i sruši odnosno razbije sve kraj čega prođe, model Pellene iz 2008 svojim osobinama dodao još jednu kvalitetu – sad sve to ujedno i prokomentira.

Npr., kad kaže da je nešto palo (izvorno - pajo) možemo biti sigurni da je nešto srušio ili bacio na pod.

Pijati ili pijam znači da nemilosrdno umlaćuje (ili bi to želio) sintesajzer modela Pellene iz 1999. odnosno svira. Oduševljeno smijanje se podrazumijeva.

Učestalo glasno uzvikivanje riječi vidi (izvorno – idi, idi...) znači da balansira na vrhu kauča ili davi u čaši vode model Pellene iz 2007. ili podučava kornjače nekim zakonima (zakon jačeg, zakon gravitacije i sl), odnosno radi nešto drugo što za posljedicu ima srčani udar, živčani slom, nezaustavljivu drhtavicu starijih modela Pellene ili baremko gastritis.

No nije samo jak u priči. Mališa kad oće van ne pita i ne moli. Uzme cipele i baci pred osobu za koju smatra da bi ga trebala izvesti u šetnju. Često to zvuči – tata cipice (Tata obuci cipele i izvedi me van), bez obzira da li je šest ujutro ili osam uvečer. Aj odbij ako smiješ.

Unatoč tim nekim znakovitim osobinama moramo napomenuti da je ovaj model pravi šarmer, jerbo izaziva široke osmjehe masa gdje god da se pojavi, a i sam neprestano ima mangupski osmijeh na licu. Teško mu je zamjeriti kad vam zavali šamarčinu iz zaleta, gurne prst u oko ili prolije sok po leđima. Malo teže je razumjeti kad iz sve snage udari o vrata spavaće sobe dok majka Pellena uspavljuje najmlađi model. Ili kada u tim trenucima počne urlati Jo-Jo pava (što bi značilo da mi najmlađe čedo spava., iako naravno to uz takvu galamu nije moguće). Lupanje vratima, bacanje raznih predmeta u zid, televizor i druge ljude više gotovo niti ne primjećujemo. Tom harambaši godine proizvodnje 2007. donekle parira samo model Pellene iz 1999. koje na čupanje, griženje i razne maštovite pokušaje udaranja uzvraća istom mjerom.

Srednji model jest aktualan, ali ni ostali modeli nisu prošli bez nadogradnji.

Model iz 2008.god. (Josip J.) je žilavo i čvrsto čeljade. Tatino malo paće (prase). Plavuša. Šutke trpi maltretiranje godinu dana starijeg modela. (Ili s pjesmom ili bez jauka…). Istinabog još ne zna pričat, ali mi se čini napredan. Za dečka. Ovaj mališa se bez problema digao na noge s nepunih sedam mjeseci, a sada u osmom mjesecu samo što ne prohoda. Opet najjača mu je karakteristika vedra ćud. Samo se smije i znatiželjno upija stvarnost. Tatina mala spužvica.

A šta reći za za tele moje šareno. Model Pelllene iz 1999. (Lucija J.). Sinhronizirano plivanje, mačevanje, sintesajzer i likovna grupa (uz naravno vjeronauk, jer će ubrzo prva pričest) joj nisu bili dovoljni. Svoju prekomjernu energiju odlučila je trošit i na veslanju, plesu (kod onog nosatog frajera šta je plesao s Majom Usput), odbojci, povremenim kreativnim radionicama, a sutra ide na nekakvo natjecanje u krosu. Malo je reći da je prošli tjedan nezasluženo izgubila u finalu međunarodnog turnira u mačevanju, te imala svoju prvu likovnu izložbu (čak je i u novinama završila). Hm, da li hvaleći nju na neki način hvalim i sebe. Ili sam samo ponosni roditelj. Ne znam.

Kao što ne znam ni otkud joj volja za sve to obzirom na posvemašnju letargičnost i neambicioznost roditelja. Mislili smo: pusti dijete proći će je. Dosadit će joj. Moš mislit. Samo dotrči kući, baci torbu u sobu i bok vidimo se. Kako joj zabranit kad iz škole samo petice stižu. A i lukavi smo mi. Vidimo da nije ambicija to što je vodi već znatiželja i frendice, pa joj ne možemo branit socijaliziranje. Nek dijete uživa dok može.

Šta reć za dva najstarija modela. Oldtajmere (to je sve preko dvajespet). Glavne i odgovorne urednike. Oronule opute. Ižvakane opanke. Gasimo vatru di najviše gori. Držimo usta iznad površine uzburkane vode. Bez nekakvog valjanog plana ili programa. Vani se kromirani dijelovi sjaje, a motor pušta ulje. Opet sve je to šarm starenja. Gledamo sebe u djeci. I sa sjetom uzdišemo za onim divnim vremenima kad smo tek sišli s tvorničke trake i bili najnoviji model na sajmu.

Upijali svjetla reflektora i mazili se s hostesama.

Razmišljali samo o idućem kilometru.

Bili djeca.


Post je objavljen 14.03.2008. u 23:52 sati.