Da, ja sam propali pisac propalih prica. p na cetvrtu. Nemam tema, nemam o cemu pricati. Vodim toliko buran zivot, da jednostavno nemam vremena za pisanje postova (sarkazam). Znala bih se danonocno raspisivati, napisivati, opisivati.. Nemam rijeci, jucer, danas. Mozda cu imati day after tomorrow.
Da, sto je zanimljivo u mom zivotu?
Nista. Kako bi rekla moja prijateljica "faks- kava - stan", eto, iz dana u dan veoma zanimljivo.
Ali, da da , ima jedna novost. Nisam zaljubljena. Lijep osjecaj. JAKO. Ne patim. NAPOKON.
Mada su mi se danas uspomene vratile. Opet on. Moja bivsa ljubav. K vragu.
Bio je, bio mi je san i java
mjesto gdje, gdje mi moje srce spava
bio je, bio je po mojoj volji
od svih drugih najbolji
(Da, da)
Ne zelim ga vidit vani. Mozda zato sto je "ono" nekad davno vani rekao? Ali volim ga se sjetiti. Nasih dana. Iako je kratko trajalo.
Bio je, bio mi je prva sreca
svaki dan dodir kog se tijelo sjeca
bio je moja zelja neskrivena
s njim sam bila ja sretna zena.
Sad bih htjela zaplakati. Necu. Necu tako nisko pasti. To je proslost. To je iza mene. Rekla sam si : Necu plakati za onim sto je bilo, nego cu se veseliti sto je uopce do toga doslo.
On je s drugom. Ne smeta mi. Nimalo. Drago mi je. Mada me prodju sjecanja.
Tesko, prijatelji tesko
gubim sve na svijetu, gubim oslonac
tesko, prijatelji tesko
usnama je bio zadnji poljubac, poljubac.
(Da, da)
Ma volim se ja njega sjetiti. Napravila sam jednu glupost. Stavila sam njegovu sliku u mobitel. LOSE, JAKO LOSE. Nema veze.
Post je objavljen 14.03.2008. u 21:20 sati.