Marketing
With you
Možda bi bilo vrijeme da napišem jedan normalan štreberski kratak i beznačajan post. I bila mi je namjera. Nešto u stilu: „Pisali mi danas povijest...joj dobit ću jedan... živcira me ona glupačica...kaj si ona umišlja...joj kak je onaj mali slatki...kak me sve živcira... starci me ne puste van jer im se neda iti po mene sad kad buraz nije doma...“ Žao mi je, ali nisam to ja.
Gledam 5.sezonu One Tree Hill-a (puno hvala Tamara!). Svi su uspješni, bogati, popularni, onak nerealno spretno otvaruju svoje snove...al svi su tak jadni. Shvatili su WHAT IS ALL ABOUT i sad ne znaju kaj dalje. Ili se boje vlastitih osjećaja, ili se osjećaju tako jebeno sami....!
Ne želim pričati o Tree Hill-u. Ne želim pričati o vlastitoj zbunjenosti kad gledam lica ljudi koji u meni bude nešto za što ne znam, da li je samo moja želja za dramama i pretjeranim korištenjem mašte u životnim situacijama, ili pak nešto čega se zapravo bojim. Ne želim pričati kako je život sjeban, kako je teško doći do cilja. Ne želim reći da život nije poput kvalitetne psihološke drame. Ne želim reći da želim biti dijete. Pokušat ću biti kratka.
Život je prolazan. Jedan i neponovljiv, omeđen s neutvrđenim granicama. Besmislen i nepravedan. Pruža toliko različitih presavršenih mogućnosti. Dopušta ti da budeš apsolutno sve što poželiš...kakav poželiš...kad poželiš... totalan razuzdani kaos. Sve dok ne dođe ona... neshvatljiva, nedokučiva, nelogična, tragična i zbog svega toga savršena LJUBAV. Ljubav udahne u obično tijelo, koje će postati i ostati nevažno i zaboravljeno, ono što ga čini bićem-osjećaje. Oni nam postavljaju granice, pravila i temelje naše osobnosi. Zbog te iste ljubavi, mi smo ono što želimo biti. Na kraju puta da vrha, do ostvarenja ideala zbunjenog djeteta, shvatimo da ništa nije vrijedno ako smo izgubili ljubav... osjećaje... savijest...sebe. Kad jednom dobijete sve što ste ikad poželjeli imati, euforija neće biti ni blizu očekivane, ako u kutu sebe shvatite da nemate onog nekog tko će vas zagrliti, učiniti da se naježite, da vam srce udara ritam omiljene pjesme, da vrijeme oko vas zastane i odvede vas na mjesto iz snova. Netko tko će jednom rečenicom natjerati vaš razum da odobri sve što je potrebno da ovaj trenutak nikad ne završi i neispere neopisivu čar ljubavi. Ništa neće biti važno, ako nećete imati osobu, koja će bez ikakvog povoda znati da ju tebate i stvoriti se kraj vas s iskrenim sjajnim očima te jednostavnim, a opet tako nevjerojatno značajnim i posebnim glasom reći: „Da li znaš da te volim...“.
Post je objavljen 14.03.2008. u 19:23 sati.