Malo sam prehlađena, ali to nije razlog ovo naslova......
Možete me zvati glupom, plavušom, preosjetljivom,........
....kako god oćete, ali jedno mi nemožete reć.
Ne možete mi reći da neznam kako je to biti sam,
kako je to biti povređen od onih do kojima vam je stalo,
kako je to kada vas svi ignoriraju i zaborave,
kako je to kada znate da nikom nije stalo,
kako je to kada znate da neće ni ubuduće...............
...............................................................................
........................................................
Nadam se da vi to neznate.....................................
Ja zauvijek ovdje,
nevin curučak prekrivenog lica
čudnom kosom
osamljene duše
što sjedi na klupici
po kojoj kiša je ostavila svoje tragove
i dok po ramenima i kosi joj padaju kapljice te vode
posebno ništavilo joj je u ocima
potiho pjevuši pjesme
crne kao njena duša
bolne kao njeno srce
tako da samo ona čuje....
Njeno bolno srce
koje se iz dana u dan para
sve vise i vise pati
to jadno srce koje je sama slomila
sama slomila da nebi nekog povrijedila
sama slomila da ga nebi neko slomio
I dok ona tako ide svijetom
nitko ju ni neprimjecuje
Ponekad pomisli bolje je
ali kada je sama
pati samo još više.......
Ledanom je neki zovu
i često osuđuju
Čak i oni koji je znaju
je ubiti ne znaju
jer njenu istinu zna samo ona
i boji se vanjskog svijeta
kojemu sve je dala
a od njega odgovor nije dobila...........
Mozda će neki da na ove riječi plaču,
ali niko ne može znati koliko tek ona sama plače.
.......I love walking in the rain
because no one knows
I`m crying.....................
Post je objavljen 14.03.2008. u 18:33 sati.