Marketing
...tko zna, možda jednom nađeš me tamo gdje prestajem ja...
...jeli on moj? jeli moguće da je ista sudbina njega pogodila jace, a ja nisam ni primjetila da je prošla pored mene...sakrivali su me,branili, da ne vidim te strahote, šutili da me zaštite. neznam nit tko mi je prijatelj. tko ovog trenutka stoji pored mene? samo znam da smo povezani istim izvorom, svi mi...jednog ce nas dana sve to uništiti, iznutra, izgrist nam svo meso, krv nam polit do zadnje kapi...a onaj miris ucrvljenog mesa zauvijek cemo osjecat u nosnicama...ali i dalje cemo se odupirat i nastojat zaboravit...a opet...dali je spas u zaboravu?!
ne preostaje nam nista...negoli voljeti i pokoriti se onima koji nam otvore srce...a i nakon svega toga, on ima mjesta voljeti me...
...sad je lakse...bez pistolja...o sebastiane...hvala ti...
eh...na ovo gore nemam komentara...imam samo divljenje prema njemu i sramotu prema sebi...neka ostane zaključano...
p.s.toliko ti toga zelim reći, ali ne mogu podnjet bol u tvojim ocima...
pozdraf mojoj Vale,mojoj Mii,Blazi,Marthi,Moniki,Jozef i da....zelim svu srecu Toniu (svaka ti cast, ak ne dobis infarkt
) i pozz mom Tineku i blesavoj
ivani... cujemo se
nisa me ne pitaj, ostavi te rijeci na miru...
Post je objavljen 14.03.2008. u 18:26 sati.