...maybe
you're gonna be the one
that saves me.....
..and after all,.---you're my wonderwall....
If I just Smile
You won't notice
The shining droplets gathering
At the corners of my eyes.
If I just smile
The swollen puffiness of my cheeks
Will be mistaken for
A cute cosmetic.
If I just smile,
You won't even notice
That the sleeves of my hoody
Are wet and tear-stained.
No, you wouldn't be able to see
Any of those things.
Because everything is okay,
If I just smile.
...bili smo nerazdvoji,makar i na tih nekoliko dana,..sretni i zadovoljni,živjeli smo u našem zatvorenom svijetu,ograničeni samo maštom koja je bila jača od svega što smo imali,na vrućim smo se ulicama osjećali apsolutnim vladarima...ostali događaji koje smo promatrali,svađe i razori nisu nam značili ništa,..naš stvarni svijet je bio u ratu,ali je to bio rat koji smo morali voditi sami i nikada nismo o tome pričali,.. znali smo da što god učinili ne možemo olakšati situaciju i po tom smo pogledu bili nemoćni,..nismo marili za stvari na koje ne možemo utjecati,..prihvaćali smo se onakvima kakvi jesmo,ali je vrijeme učinilo svoje,...to je vrijeme bilo samo naše i čuvali smo ga što smo duže mogli,..to je bio naš sretan završetak,..nešto što je pripadalo samo nama,..
...noći i ulice ostali su našima,..a blistava budućnost je tek ispred nas,čekajući naš slijedeći potez....
..and we thought we would know each other forever...
Post je objavljen 14.03.2008. u 14:55 sati.